Takav sam, kakav sam

Razmišljam o temi “takav sam kakav sam”. Često čujemo kako netko kaže “šta ćeš, takav sam kakav sam”. Kroz natalnu kartu se vidi kakav si. Koliko god natalnih karti pogledao redovno se začudim s dvije stvari: prva je kako nas karma određuje i kako ne možemo pobjeći karmi, to je jednostavno to, možemo glumiti da smo ovakvi ili onakvi, praviti se sveci ili kriminalci, frajeri ili žrtve, možemo vezati povez preko očiju i tvrditi kako znamo da idemo pravim smjerom, možemo vjerovati intuiciji, nekom glasu iznutra ili možda ukusu, ovo mi se sviđa, a ono mi se ne sviđa, možemo imati gurua proroka kojeg nitko nije podučio, ali koji zna sve jer on je bog. Možemo štogod, ali karmi nećeš pobjeći. Karma te šćepa i gotov si. Ta karma je tako jasno upisana i neizbrisiva. To je jedno.
A drugo je to da uvijek postoji dio nečega što ne znam, koliko god da učim sve se više čudim koliko je stvari koje još ne znam. Što više učim imam osjećaj da manje znam. I u skladu s time postoje misterije u svakoj natalnoj karti. Ponekad se čudim kako to da je ova osoba uspješna, a ona druga osoba neuspješna. Nije sve u planetama u kućama i znakovima, ima neki dublji razlog zašto su stvari kakve jesu i zašto je netko (ili ja) takav kakav jeste. Postoje i različita mišljenja, jedan kaže ovo, drugi kaže ono. Pa onda trebaš istraživati i eksperimentima dokazati samom sebi što u individualnom slučaju funkcionira. Dakle, s jedne strane smo jasno određeni kao što nam je jasno da gledamo i vidimo Mona Lisu, tu nema sumnje. A s druge strane postoji neka tajna, nešto što je neobjašnjivo u nama, nešto iracionalno što se ne može shvatiti i što može biti ovako ili onako ili možda ništa od nama poznatog.
Zatim; kroz natalnu kartu se vide obrasci karme stvorene u prošlim životima. Vide se strahovi kojih nismo svjesni. Vide se traume koje smo proživjeli. Vide se nepravde koje smo činili u prošlim životima, vidi se kome smo činili nepravde. Ponekad činimo nepravdu sebi samima kroz autodestruktivnost i zanemarivanje. Tih stvari nismo svjesni, to je skriveno u podsvijesti i iz podruma podsvijesti šalje signale i djeluje na ono što znamo i čega smo svjesni. I onda tvrdnja takav sam kakav sam dobiva drugi smisao; takav sam kakvog sam se stvorio ili kakvog su me okolnosti donekle stvorile. Djelujemo na osnovu nebrojenih utisaka pohranjenih u atomskom skloništu podsvijesti. Signali na osnovu kojih smo takvi kakvi jesmo dolaze iz nama nepoznatih dubina i zaboravljenih iskustava. Te stvari nisu pod našom kontrolom. To uzrokuje da smo takvi kakvi jesmo, a ne mi koji mislimo da smo takvi jer želimo biti takvi i ponositi se time.
Pa onda kad netko kaže “znaš, takav sam ti ja”. Ma da… Jesi, jesi, takav si, ali to ne znači da se ne možeš promijeniti, naučiti i ako stvarno imaš motiv onda ćeš biti drugačiji. Na karmi se može raditi, utisnuti obrasci koji su isprogramirani u naš software u mnogim prošlim životima se mogu mijenjati. Neki se mijenjaju lako, a nekima treba nekoliko života. Znači; ako si takav možeš se promijeniti. Nema opravdanja za nerad na svom poboljšanju.
Ponekad je to što sam takav kakav jesam i dobro, nešto čime treba biti ponosan i na čemu treba biti zahvalan, možda se našaliti i zabavljati s tim činjenicama. To je u redu. Ali koristiti mane kao opravdanje ne valja, to ne valja. Karma postoji i možeš reći “takav sam”, razumljivo. Ali čovjek ima slobodu izbora i može raditi na razvoju samog sebe u smjeru u kojem želi ići. I opet, iznova i iznova čovjek ima neku neobjašnjivu moć da djeluje iracionalno i kontra svih pravila i normi. Da bude drugačiji, da se usudi, da vjeruje u nemoguće i da si dopusti biti puno više, a ne samo ono kakav je stvoren karmom, događajima i okolnostima prošlosti.
Samo ljubav ❤️

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Priprema na vikend

Kako na nebu tako i na zemlji. U jednom trenutku djetinjstva sam pohađao vjeronauk. Ne u školi, nego u crkvi. Tamo smo učili između ostalog i ovu rečenicu, kako na nebu tako i na zemlji. Kada danas razmišljam o tome mislim o planetama i kako one iz svojih nebeskih orbita signaliziraju što se ima za dogoditi tu na zemlji. Pa evo, ako promatramo iz tog ugla: Merkur je retrogradan, to znate. No, krajem vikenda se Merkur susreće sa Suncem, to je konjunkcija koja prekriva utjecaj Merkura. Sunce je sjajno, toliko sjajno da ništa što dođe u kontakt s Suncem ne može biti vidljivo. Ovo ima prednosti i mane, kao i sve u životu. Mana je što će ego prekriti sposobnost komunikacije, dominacija prekriti mogućnost suradnje, tvrdoglavost zamijeniti fleksibilnost. Prednost je što Sunce donosi svjetlost istine koliko god ona bila bolna za naše oči. Osim toga Mjesec je u druženju, konjunkciji, s Jupiterom, a nakon toga sa Saturnom. Hmmm, da li je to dobro ili loše? Najbolje je kad je Mjesec sam. Tada nema utjecaja na raspoloženje (čitaj: um). Tada možemo biti ono što jesmo i nitko/ništa nas ne gnjavi i utječe na bilo koji način. A to je u ponedjeljak i utorak; Mjesec sam u Vodenjaku. Inače tijekom ovih dana možemo gledati Mjesec vrlo blizu Jupitera i Saturna na nebu, a sredinom i krajem sljedećeg tjedna je zajedno s Marsom. Sve se to golim okom vidi. I za kraj nešto citata koje čitah jutros, a povodom zadnjeg dana Venere u Lavu (sutra ulazi u Djevicu):
“Ljubav je raspikuća, ostavlja matematiku kod kuće i uvijek je u minusu”, reče Paul Scherer
“Ljubav je dijete slobode” – francuska pjesma.

Bao Pham Art

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Razmišljanja o vječnosti i svrsi duše – kako to razumjeti u đjotišu

Duša je vječna. Vječnost znači da nema početka ni kraja. Tu ima različitih pogleda; neki kažu da je duša jednom stvorena i da je zatim vječna, a drugi kažu da postoji oduvijek i zauvijek. Kako god, ovaj život koji živimo je samo djelić vječnosti, jedna kap u moru beskonačnosti, na ovoj planeti koja je jedna od bezbrojnih točaka u svemiru. Kada gledamo dušu, duhovnu česticu, živo biće, osobu iz te perspektive vječnosti, oceana i svemira, koliko smisla imaju igre koje igramo. Igramo igrice u pokušaju da se dokažemo. Izvorna igra je opstanak. No, kako jedan dio od nas nije prisiljen boriti se za svakodnevni opstanak dižemo igru na sljedeći nivo i bavimo se igrom “moje je bolje od tvojeg”. Zamisli ti to, duša vječna, a bavi se takvim budalaštinama. Uspoređivanje je gadna stvar i ako se mjerimo po drugima prije ili kasnije doći ćemo do osjećaja “nisam dobar kao ti”. I tu se ego diže na zadnje noge i počinje borba za opstanak. Moje je bolje od tvojeg. Sve igre koje se rađaju iz ove izvorne su motivirane skrivenim interesom i dobitkom te su nepoštene. Izvor svega je osjećaj “nisam dovoljno dobar”. Sve su to igre koje vječna duša igra u ovom svijetu. Koliko god besmisleno izgledale one ipak imaju svoju funkciju u razvoju duše. Taj razvoj može biti mukotrpan i potrebno je mnogo života da duša usvoji znanje o razlici materije i duha. Postoji jedan put samospoznaje koji podučava da se svojstva duše mogu spoznati proučavanjem onoga što duh ili duša nije. Duša nije ovo, nije ono i tako stotine života istraživanja možda dođeš do zaključka što sve duša nije i ono što ostane to je ono što duša jeste. Postoji i ekspres put do spoznaje duše; samo se predaj i prepusti. A duh ili vrhovni duh će se pobrinuti za tebe. Svatko od nas bira svoj put i bira svoju igru. Ako gledamo astrološki onda Sunce u natalnoj karti opisuje snagu i fokus ega. Jake planete u horoskopu govore o prevladavajućim energijama. Mjesec opisuje osjećaje, a sve igre izviru iz ovog ili onog osjećaja. Zato je razumijevanje natalne karte dobar alat da shvatimo koje igre igramo, da malo brže spoznamo svoje lekcije i usmjerimo se konačno prema tom vječnom smislu duše koji sigurno nije dokazivanje “moje je bolje od tvojeg”.

Art by @muhammedsalah_

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail