Nakon mnogo dana južine i plime more izbaci drvlje i plastiku, sve što plovi pučinama. A danas se već osjećamo bistrije i svježije, lakše se diše i ne boli glava, a bura čisti misli. Na zapadnim obalama, rubnim područjima između mora i kopna, se vide posljedice prijašnjih oluja, dok na nekim drugim, istočnim, obalama upravo bjesne valovi. Sunce i Mjesec su ušli u Vodenjaka i opuštaju se konjunkcije, Saturn i Jupiter više nisu pod utjecajem Sunca, frigani i pečeni, na roštilju zagoreni. Gotova je ta sezona, donijela je restrikcije, mjere, nametanje laži i licemjerstva, manipuliranje osjećajima slobode, slabost ega i inteligencije, ali i prekršene zakone koji nemaju smisla. Tko uopće može odrediti koji zakon ima smisla? Netko bi to trebao znati, a Sunce, taj autoritet i centar svega u današnjem svijetu nema baš dobre predstavnike među nama. Nekako nam fale pravedni kraljevi, ne diktatori, autokrate, biznismeni i menađeri, klaunovi, političke zvijezde, narcisi i beskompromisni psihopate bez grama empatije, slijepi za sve osim za svoj položaj, moć i novac. Svrgnuli smo kraljeve jer nam nisu bili dobri. Očekivali smo da će netko koga izaberemo biti bolji od onog kog smo prethodno obezglavili. Ali biramo onakve kakvi jesmo pa sudeći po kriteriju mase niti ne zaslužujemo bolje nego što imamo. Uglavnom Sunce ide kroz Vodenjaka i sad malo jasnije vidimo sve gore navedeno, tko je tko i što je što. Vodenjak liječi, tu se stvara nektar koji se sa nebesa proljeva na zemlju, nama kojima je to potrebno. Ostaviti ćemo nekvalificirane kraljeve, vladare nekih svojih čudnih kraljevstava, neobičnih kriterija, uvrnutih prosuđivanja i mogao bih nastaviti i nikad kraja čuđenju ljudskoj gluposti. Neka oni opravdavaju svoju prošlost koju sada jasno vidimo. Mi gledamo u proljeće i kako da se liječimo i uzdižemo. A možda sam ja u krivom svijetu, zalutao u nekom krivom mjestu?
