Iz Kurma Purane
Šri Yudhišthira Maharaja reče: „O Janardana, kako se zove ekadaši koji pada za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice (šukla pakša) mjeseca Vaišakha (travanj – svibanj)? Kako se pravilno svetkuje? Ponizno Te molim da mi kažeš sve pojedinosti.“
Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Šri Krišna odgovori: „O blaženi sine Dharme, prepričat ću ti pripovijest koju je jednom Vasištha Muni ispričao Gospodinu Ramaćandri. Molim te pozorno slušaj.
Gospodin Ramaćandra upita Vasišthu Munija: „O veliki mudrače, želio bih čuti o najboljem od svih postova – o postu koji uništava sve grijehe i tugu. Dugo sam patio zbog odvojenosti od Moje drage Site i sad želim od tebe čuti kako mogu okončati svoje patnje.“
Mudrac Vasištha Muni odgovori: „O Gospodine Rama, o Ti čija inteligencija toliko oduševljava, samim spomenom Tvog imena osoba može prijeći ocean materijalnog svijeta. Pitaš me za dobrobit svih ljudi da bi udovoljio zahtjevima svih. Sad ću Ti opisati dan posta koji pročišćava cijeli svijet.
O Rama, taj dan poznat je kao Vaišakha-šukla ekadaši, koji pada na dvadaši. Uklanja sve grijehe, a poznat je kao Mohini ekadaši.
Uistinu, o dragi Rama, milost ovog ekadašija izbavlja sretne duše koje ga svetkuju iz mreže iluzije. Stoga, ako se želiš osloboditi patnje, svetkuj pravilno ovaj svepovoljni ekadaši zato što uklanja sve prepreke s nečijeg puta i oslobađa svih velikih patnji. Pažljivo slušaj dok ti opisujem njegove slave, jer se samim slušanjem o povoljnostima ovog ekadašija poništavaju svi grijesi.
Na obali rijeke Sarasvati nekoć se nalazio predivan grad Bhadravati, kojim je vladao kralj Dyutiman. O Rama, taj nepokolebljiv, istinoljubiv i nadasve inteligentan kralj rodio se u dinastiji Mjeseca (Ćandra-vamša).
U njegovom kraljevstvu živio je trgovac Dhanapala koji je posjedovao veliko bogatstvo u žitaricama i novcu. Također je bio vrlo pobožan. Dhanapala je pomogao da se iskopaju jezera, sagradio je žrtvene arene i predivno uređene vrtove za dobrobit svih građana Bhadravatija. Bio je ponizni bhakta Gospodina Višnua i imao je pet sinova: Sumana, Dyutimana, Medhavija, Sukritija, i Dhrišthabuddhija.
Nažalost, njegov sin Dhrišthabuddhi, uvijek je činio grešna djela, kao što je spavanje s prostitutkama i druženje s isto tako palim osobama. Uživao je u nezakonitom seksu, kockao je i činio mnoge druge aktivnosti kojima je zadovoljavao svoja osjetila. Nije poštovao polubogove (deve), brahmane, pretke, starije članove u zajednici kao ni obiteljske goste. Bezdušni Dhrišthabuddhi bezobzirno je rasipao očevo bogatstvo, uvijek jedući zabranjenu hranu i prekomjerno uživajući u alkoholu.
Jednog dana Dhanapala je izbacio Dhrišthabuddhija iz kuće vidjevši ga kako ulicom šeće ruku pod ruku s prostitutkom. Od tada su i ostali Dhrišthabuddhini rođaci postali jako kritični prema njemu i od njega se udaljili. Nakon što je rasprodao sve svoje nasljedstvo i osiromašio, prostitutke su ga također napustile i počele ga vrijeđati zbog neimaštine.
Dhrišthabuddhi je postao uznemiren i izgladnio je. Mislio je: „Što mi je činiti? Gdje da odem? Kako da se prehranim?“ Tada poče krasti. Kraljevi stražari su ga uhvatili, ali kad su saznali tko je i da je njegov otac poznati Dhanapala, pustili su ga. Mnogo puta je bio uhićen i puštan. Ali na kraju, iznervirani njegovom drskošću i potpunim nepoštovanjem drugih i njihovih posjeda, uhitili su ga, svezali i pretukli. Nakon što su ga izbičevali, kraljev ga je zapovjednik upozorio: „O zlosretniče! U ovom kraljevstvu više nema mjesta za tebe!!!“
Međutim, Dhrišthabuddhi je zahvaljujući svom ocu bio oslobođen daljnjih muka i odmah odnesen u gustu šumu. Lutao je amo-tamo i patio od velike gladi i žeđi. S vremenom je, kako bi se prehranio, počeo ubijati šumske životinje, lavove, jelene, divlje svinje, čak i vukove. U ruci je uvijek imao napet luk, a na ramenu tobolac pun strijela. Također je ubijao mnogobrojne ptice kao što su paunovi, golubovi i golubice. Bez oklijevanja je ubijao mnoge vrste ptica i životinja i tako i dalje nastavljao sa svojim grešnim načinom života, svakim danom sve je više i više nagomilavao grešna djela. Zbog svojih prijašnjih grijeha, sada se utapao u oceanu grijeha koji je bio toliko nemilosrdan da mu je postalo jasno da iz njega ne može isplivati.
Dhrišthabuddhi je stalno bio nesretan i uznemiren, ali jednog dana, za vrijeme mjeseca Vaišakhe, zahvaljujući ranije stečenim milostima, slučajno je došao do ašrama Kaundinye Munija. Veliki mudrac je baš završavao s kupanjem u Gangi, tako da se voda još uvijek cijedila s njega. Dhrišthabuddhi je imao sreće te je uhvatio neke od kapljica vode koje su padale s mokre odjeće velikog mudraca. Odmah se Dhrišthabuddhi oslobodio svoje neupućenosti, a posljedice njegovih grešnih djela su se smanjile. Ponudivši Kaundinyi Muniju svoje ponizno poštovanje, Dhrišthabuddhi mu se obrati sklopljenih dlanova: „O veliki brahmano, opiši mi molim te kakvo okajanje mogu izvršiti bez prevelikog truda. U životu sam počinio mnoge grijehe zbog kojih sam sad jako nesretan.“
Veliki riši odgovori: „O sine, pažljivo me slušaj, jer samim time što me slušaš tvoj će se život promijeniti te ćeš se osloboditi svih preostalih grijeha. Za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice ovog mjeseca Vaišakha (travanj – svibanj) pojavljuje se sveti Mohini ekadaši koji ima moć poništiti sve grijehe koji su golemi i teški kao planina Sumeru. Ako budeš slijedio moje savjete i s vjerom svetkovao post ovog ekadašija, koji je veoma drag Gospodinu Hariju, oslobodit ćeš se svih grešnih posljedica iz mnogih života.“
Čuvši ove riječi Dhrišthabuddhi je s velikom radošću obećao da će postiti na Mohini ekadaši prema naredbama i uputama koje je dobio od mudraca. O najbolji među kraljevima, o Ramaćandra Bhagavane, potpuno posteći na Mohini ekadaši, nekoć grešni Dhrišthabuddhi, rasipni sin trgovca Dhanapale, postao je bezgrešan. Poprimio je predivan transcendentalni oblik, napokon oslobođen svih prepreka. Nositelj Gospodina Višnua, Garuda, odnio ga je u Gospodinovo Vrhovno prebivalište.
O Ramaćandra, post na Mohini ekadaši uklanja mračnu iluziju koja nas veže za materijalni svijet. Zato ne postoji bolji dan za post od ovog u sva tri svijeta.“
Gospodin Šri Krišna zaključi: „I zato, o Yudhišthira, ne postoji mjesto hodočašća, ni žrtvovanje, ni milostinja koja donosi dobrobit jednaku čak šesnaestini dobrobiti koju stječe Moj bhakta ako s vjerom svetkuje Mohini ekadaši. A onaj tko sluša i proučava slave Mohini ekadašija, stječe dobrobit kao da je dao tisuću krava u milostinju.“
Ovim završava pripovijedanje o slavama Vaišakha-šukla ekadašija ili Mohini ekadašija iz Kurma Purane.
