Iz Brahma-vaivarta Purane
Jednom je Bhimasena, mlađi brat Maharaje Yudhišthire, upitao velikog mudraca Šrila Vyasadevu, djeda Pandava, je li se moguće vratiti u duhovni svijet, a da se ne poštuju sva pravila i propisi vezani uz ekadaši post.
Bhimasena reče: „O vrlo inteligentni i učeni djede, moj brat Yudhišthira, moja draga majka Kunti i moja voljena žena Draupadi, kao i Arujna, Nakula i Sahadeva, pridržavaju se potpunog posta na svaki ekadaši poštujući sva pravila, smjernice i propise vezane za taj sveti dan. Budući da su vrlo religiozni, govore i meni da bih se trebao pridržavati posta na taj dan. Ali, o učeni djede, ja im odgovaram kako ne bih mogao preživjeti bez hrane, jer kao sinu Vayudeve – Samanaprana (probavni zrak), glad mi je nepodnošljiva. Mogu dati velikodušnu milostinju i pravilno obožavati Gospodina Kešavu na sve načine sa svim predivnim predmetima (upacāra), ali se ne mogu pridržavati posta na ekadaši. Molim te, reci mi kako mogu steći iste povoljne rezultate bez posta.“
Čuvši te riječi, Bhimin djed, Šrila Vyasadeva reče: „Ako želiš dostići rajske planete i izbjeći paklenske, svakako se moraš pridržavati posta obaju ekadašija, i u svijetloj i u tamnoj četrnaestodnevnici.“
Bhima odgovori: „O veliki i slavni djede, molim te poslušaj moju molbu. O najveći muni, budući da ne mogu preživjeti ako ne jedem barem jedanput na dan, kako onda mogu preživjeti potpuni post? U mom želucu gori posebna vatra Vrika, probavna vatra. Agni, polubog vatre, silazi od Gospodina Višnua preko Brahme, od Brahme do Angirasa, od Angirasa do Brihaspatija, i od Brihaspatija do Samyua, koji je Agnijev predak. On je čuvar u Nairrittijevoj službi. On je jedan od osam materijalnih elemenata i Parikšit Maharaja vrlo je upućen u ispitivanje. Jednom je ispitao Maharaju Šibija pretvorivši se u goluba.
Agni se dijeli na tri dijela: Davagni, šumski požar, Jatharagni, probavnu vatru u želucu, i Vadavagni, vatru koja stvara maglu kada se naprimjer sudaraju topla i hladna struja u oceanu. Drugo ime za probavnu vatru je Vrika. Ova snažna vatra prebiva u Bhiminom želucu.
Samo kad sam posve sit, ova vatra u mom želucu je zadovoljena. O veliki mudrače, vjerojatno bih mogao postiti samo jednom, stoga te preklinjem reci mi koji je ekadaši vrijedan mog posta i koji sadrži sve ostale ekadašije. S vjerom ću svetkovati taj post u nadi da ću dostići potpuno oslobođenje.“
Šrila Vyasadeva odgovori: „O kralju, čuo si od mene o raznim vrstama propisanih dužnosti, kao što su usavršavanje vedskih svečanosti i puja. U Kali-yugi se, međutim, nitko neće pravilno moći pridržavati svih ovih propisanih, službenih dužnosti. Stoga ću ti sada reći kako netko može, bez velikog napora, uz male strogosti steći veliku dobrobit i sreću. Srž onog što je zapisano u vedskoj literaturi znanoj kao Purane je da nitko ne bi trebao jesti niti na ekadaši svijetle polovice mjeseca (četrnaestodnevnice) niti na ekadaši tamne polovice.“ Kako je navedeno u Šrimad Bhagavatamu (12.13.12, 12.13.15), Bhagavata Purana je suština filozofije vedante (sara-vedanta-saram), a jasna poruka Bhagavatama je da se treba potpuno predati Gospodinu Šri Krišni i s ljubavlju Ga služiti. Pravilno pridržavanje svetkovanja ekadašija velika je pomoć u tom napretku. Zato je Šrila Vyasadeva jednostavno opisao Bhimi važnost ekadaši posta: „Onaj tko posti na ekadaši pošteđen je odlaska na paklene planete.“
Čuvši Šrila Vyasadevine riječi, sin Vayuov, Bhimasena, najjači od svih ratnika, uplašio se i počeo se tresti kao list na banjanovom drvetu za jakog vjetra. Uplašeni Bhimasena reče: „O djede, što mi je činiti? Ja sam potpuno nemoćan i slabo opremljen da postim dva puta mjesečno tijekom cijele godine. Molim te opiši mi jedan post koji će mi darovati najveću dobrobit.“
Vyasadeva odgovori: „Trebaš postiti a da ne piješ ni vodu na ekadaši koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Đještha (svibanj – lipanj) kad je Sunce u znaku Bika (Vrišabh) i Blizanaca (Mithun). Prema učenim osobama, taj se dan osoba može kupati i izvoditi acamanu za pratiproksana pročišćenje. Za vrijeme kupanja osoba može popiti samo količinu vode koja je jednaka kapi zlata ili koliko treba da se natopi samo jedno zrno gorušice. Samo se tolika količina vode smije staviti na desni dlan za gutljaj, a osoba je treba oblikovati da sliči kravljem uhu. Ako osoba popije više vode od toga, isto je kao da je pila vino – usprkos velikoj ljetnoj vrućini (na sjevernoj hemisferi i hladnoći na južnoj).
Osoba nikako ne smije ništa jesti, jer i na taj način prekida ovaj post. Ovaj strogi post počinje od izlaska Sunca na ekadaši pa sve do izlaska Sunca na dvadaši. Ako se osoba pridržava ovog velikog posta vrlo strogo, lako stječe rezultate kao da je svetkovala sva dvadeset četiri ekadašija tijekom cijele godine.
Na dvadaši bhakta se treba rano ujutro okupati. Zatim, prema propisanim pravilima, i naravno u skladu sa svojim mogućnostima, treba dati nešto zlata i vode dostojnim brahmanama. Na kraju, pažljivo treba častiti prasadam s brahmanom.
O Bhimasena, onaj tko posti na ovaj poseban ekadaši može steći dobrobiti kao da je postio na sve ekadašije tijekom godine. U to nema sumnje niti će je biti. O Bhima, sad počuj koje osobite zasluge stječe onaj tko posti na ovaj ekadaši. Vrhovni Gospodin Kešava, koji drži školjku, disk, topuz i lotos, osobno mi je rekao: „Svatko bi trebao uzeti utočiše u Meni i slijediti Moje naredbe.“ Zatim mi je rekao da svatko tko posti na ovaj ekadaši, a da ne pije čak ni vodu ili jede, oslobađa se svih grešnih reakcija i da svatko tko svetkuje ovaj teški Nirjala post na Đještha-šukla ekadaši uistinu stječe dobrobiti svih drugih ekadaši postova.
O Bhimasena, u Kali-yugi, dobu svađa i licemjerja, gdje su sva načela Veda zaboravljena ili skroz umanjena i gdje neće biti prikladne milostinje ili svetkovanja po drevnim vedskim načelima i obredima, kako će se onda tamo ljudi pročišćavati? Imat će priliku postiti na ekadaši i tako se osloboditi svih prošlih grijeha.
O Vayuov sine, što ti još mogu reći? Ne bi trebao jesti tijekom ekadašija koji nastupa za vrijeme tamnih i svijetlih četrnaestodnevnica, čak bi se trebao odreći i vode (nir – bez, jala – voda) na osobito povoljan dan Đještha-šukla ekadaši. O Vrikodara (istinoljubivi izjelice), tko god posti na ovaj ekadaši stječe milost kao da se kupao na svim mjestima hodočašća, dao sve vrste milostinje dostojnim osobama i u slijedu postio na sve tamne i svijetle ekadašije tijekom godine. U to nema sumnje.
O tigre među ljudima, tko god posti na ovaj ekadaši postaje istinski velika osoba i stječe sve vrste blagostanja i bogatstva, žitarice, moć i zdravlje. A u užasnom trenutku smrti, strašni Yamaduta, čija put je žuta i crna, koji maše ogromnim topuzom i u zraku vrti mistično paša uže kojim hvata svoje žrtve, neće mu prići. Ustvari, takvu pobožnu dušu odjednom će Višnudute – čija su transcendentalna lijepa tijela odjevena u sjajne žute halje, a u svoje četiri ruke drže disk, topuz, školjku i lotos, nalikujući Gospodinu Višnuu – odvesti u vrhovno prebivalište Gospodina Višnua. Sve ove dobrobiti su zasigurno dobar razlog zbog kojih bi osoba svakako trebala postiti na ovaj vrlo povoljni i važni ekadaši, odričući se i čak vode.
Kad ostali Pandave čuju o dobrobitima koje se stječu slijeđenjem Đještha-šukla ekadašija, oni će ga odlučiti svetkovati točno onako kako je njihov djed Šrila Vyasadeva objasnio njihovom bratu Bhimaseni. Svi će Pandave svetkovati suzdržavajući se bilo što jesti i piti, i zato će se taj dan zvati i Pandava Nirjala dvadaši (to je ustvari Maha-dvadaši).“
Šrila Vyasadeva nastavi: „O Bhismasena, zato trebaš svetkovati ovaj važni post da bi se oslobodio svih prošlih grešnih posljedica. Ovako se trebaš moliti Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Gospodinu Šri Krišni, izjavljujući: „O Gospodaru svih deva (polubogova), o Svevišnja Božanska Osobo, danas ću svetkovati ekadaši, a da ne pijem nimalo vode. O neograničeni Anantadev, prekinut ću post sljedeći dan, na dvadaši.“ Zatim, da bi se uklonili svi njegovi grijesi, bhakta treba slaviti ovaj ekadaši s potpunom vjerom u Gospodina potpuno kontrolirajući svoja osjetila. Bilo da su njegovi grijesi veliki kao planina Sumeru ili Mandaraćala brdo, ako se svetkuje ovaj ekadaši, svi se nakupljeni grijesi poništavaju i spaljuju u pepeo. Toliko je velika moć ovog ekadašija.
O najbolji među ljudskim bićima, iako bi osoba trebala dati vodu i krave u milostinju za vrijeme ekadašija, ako iz ovog ili onog razloga to ne može, tada bi trebala kvalificiranom brahmani darovati odjeću ili vrč pun vode. Ustvari, milost koju stječe darujući vodu jednaka je dobrobiti darivanja zlata deset milijuna puta na dan.
O Bhima, Gospodin Krišna je rekao da tko god svetkuje ovaj ekadaši treba obaviti sveto kupanje, dati milostinju dostojnoj osobi, mantrati Gospodinova Sveta imena na japa-mali i obaviti raznovrsna žrtvovanja, jer radeći to taj dan osoba stječe trajne dobrobiti. Stoga nema potrebe obavljati nikakve druge religijske dužnosti. Pridržavanjem ovog ekadaši posta osoba dostiže vrhovno prebivalište Gospodina Višnua. O najbolji od Kurua, ako osoba taj dan pokloni zlato, odjeću ili bilo što drugo, steći će vječnu milost.
Upamti, tko god da jede žitarice na ekadaši, postaje okružen grijehom i uistinu jede samo grijeh. Ustvari, već je postao onaj koji jede pse i nakon smrti patit će u paklenim uvjetima. Ali onaj tko svetkuje ovaj sveti Đještha-šukla ekadaši i nešto da u milostinju, svakako će dostići oslobođenje od kruga ponovnog rođenja i smrti i odlazi u vrhovno prebivalište. Svetkovanje ovog ekadašija, koji je sjedinjen s dvadašijem, oslobađa osobu užasnih grijeha kao što je ubojstvo brahmane, pijenje alkohola i vina, zavist na duhovnog učitelja, zanemarivanje njegovih naredbi i neprestano laganje.
Osim toga, o najbolji među ljudima (Jivottama), svaki muškarac i žena koji pravilno svetkuju ovaj ekadaši i obožavaju Vrhovnog Gospodina Jalšayu (Onaj koji spava na vodi) i tko sljedeći dan zadovolji kvalificiranog brahmanu ukusnim slatkišima te donira kravu i novac – takva osoba toliko zadovoljava Svevišnjeg Gospodina Vasudevu da sto prošlih generacija u obitelji te osobe zasigurno odlazi u Gospodinovo Vrhovno prebivalište iako su možda bili veliki grešnici, imali loš karakter ili počinili samoubojstvo i slično. Ustvari, onaj tko svetkuje ovaj nevjerojatan ekadaši odlazi u veličanstvenom rajskom avionu (vimana) u Gospodinovo prebivalište.
Onaj tko na ovaj dan brahmani da vrč za vodu, kišobran ili cipele, sigurno će otići na rajske planete. Ustvari, tko god da sluša o ovim slavama također odlazi u transcendentalno prebivalište Vrhovnog Gospodina, Šri Višnua. Tko god izvrši Šraddha obred za svoje pretke na dan mladog Mjeseca zvan amavasya, osobito ako nastupa kad i pomrčina Sunca, zasigurno stječe velike dobrobiti, ali te iste dobrobiti stječe onaj tko samo sluša ovu svetu pripovijest – toliko je snažan i drag Gospodinu ovaj ekadaši.
Osoba treba pravilno oprati zube i bez jela i pića svetkovati ovaj ekadaši kako bi zadovoljila Vrhovnog Gospodina, Kešavu. Dan nakon ekadašija osoba treba obožavati Svevišnju Božansku Osobu u Njegovom obliku Trivikrama nudeći Mu vodu, cvijeće, incense i sjajnu upaljenu lampu. Zatim se bhakta treba od srca pomoliti: „O Bože nad bogovima, o spasitelju svakog, o Hrišikeša, gospodaru osjetila, ljubazno mi daruj dar oslobođenja iako Ti ne mogu darovati ništa veće od ovog skromnog vrča napunjenog vodom.“ Zatim bhakta treba darovati vrč vode brahmani.
O Bhimasena, nakon ovog ekadaši posta i doniranja preporučenih predmeta u skladu sa svojim mogućnostima bhakta treba nahraniti brahmane i zatim u miru častiti prasadam.“
Šrila Vyasadeva zaključi: „Potičem te da postiš na ovaj povoljni, pročišćavajući dvadaši na način koji sam ti opisao. Tako ćeš se potpuno osloboditi svih grijeha i dostići vrhovno prebivalište.“
