U četvrtak 9. 11. je ekadaši. U ovom slučaju je to Rama ekadaši koji je u Brahma-vaivarta Purani opisan na sljedeći način:
Maharaja Yudhišthira reče: „O Janardana, zaštitniče svih živih bića, kako se zove ekadaši koji dolazi nakon tamne četrnaestodnevnice (krišna pakša) mjeseca Karttike (listopad – studeni)? Molim Te, prenesi mi ovo sveto znanje.“
Vrhovni Gospodin Šri Krišna poče pričati kako slijedi: „O lave među kraljevima, pažljivo slušaj ovo što ću ti sada ispričati. Ekadaši koji nastupa za vrijeme tamnog dijela mjeseca Karttike zove se Rama ekadaši. Najpovoljniji je za iskorjenjivanje grijeha i otvara put do duhovnog prebivališta. Sad ću ti ispričati njegovu povijest i slave.
Nekoć je živio slavni kralj Mućakunda, koji je bio prijatelj Gospodinu Indri, kralju rajskih planeta, kao i Yamaraju, Varuni i Vibhišani, pobožnom bratu demona Ravane. Mućakunda je uvijek govorio istinu i neprekidno Me privrženo služio. Budući da se pridržavao religijskih načela, u njegovom kraljevstvu vladao je sklad.
Mućakunda je imao kćer Ćandrabhagu koju ju je dao za ženu Šobhani, sinu Ćandrasene. Jednog je dana Šobhana posjetio svog punca na vrlo povoljan dan ekadašija. Ovaj posjet prilično je uznemirio Šobhaninu ženu Ćandrabhagu, jer je znala da je njezin muž fizički vrlo slab te se neće moći pridržavati vrlo strogog cjelodnevnog posta. Zato mu je rekla, „Moj otac strogo posti na ekadaši. Na dašami, dan prije ekadašija udari u veliki gong i obznani, ‘Da nitko nije jeo na ekadaši, sveti dan Šri Harija!’“
Kad je Šobhana čuo zvuk gonga, rekao je ženi: „O ljepotice, što da radim sad? Reci mi kako da ostanem živ, a da se pridržavam naredbe tvoga oca i da ga ne uvrijedim.“
Ćandrabhaga mu odgovori: „Dragi moj mužu, u kući moga oca nitko – ni slonovi ni konji, a kamoli ljudska bića – ne jedu na ekadaši. Ustvari, nijedna životinja ne dobije obrok ni slamku slame ni lišća – čak ni vode ne dobije na ekadaši, sveti dan Šri Harija. Kako onda da ti izbjegneš post? Voljeni moj mužu, ako moraš jesti, najbolje je da odeš. Odluči što želiš napraviti.“
Princ Šobhana reče: „Odlučio sam postiti na sveti dan ekadašija. Kakva god mi sudbina bila, prihvaćam je.“
Odlučivši tako, Šobhana je pokušao postiti na ovaj ekadaši, ali je postajao nepodnošljivo uznemiren pretjeranom gladi i žeđi. Konačno je sunce zašlo na zapad i nastupila je povoljna noć koja je razveselila sve Vaišnave. O Yudhišthira, svi su bhakte uživali obožavajući Me (Šri Harija) i svi su ostali cijelu noć budni, ali za princa Šobhanu noć je postala posve nepodnošljiva. Ustvari kada je Sunce zarumenilo na dvadaši, princ Šobhana bio je mrtav.
Kralj Mućakunda organizirao je zetov pogreb, naručio je veliku hrpu drva za veliku lomaču, ali je uputio svoju kćer Ćandrabhagu da se ne pridružuje mužu na lomači. Ona je nakon završetka svih procesa pročišćenja i procedura u čast svojeg pokojnog muža nastavila živjeti u očevoj kući.
Gospodin Šri Krišna nastavi: „O najbolji među kraljevima, Yudhišthira, iako je Šobhana umro zbog pridržavanja posta na Rama ekadaši, zasluga koju je stekao omogućila mu je da i nakon smrti postane vladar kraljevstva visoko na Mandaraćala planini. Kraljevstvo je bilo poput grada polubogova: puno blještavila, zidovi zgrada bili su ukrašeni bezbrojnim draguljima koji su isijavali svjetlost. Stupovi su bili napravljeni od rubina, a zlato intarzirano dijamantima posvuda je sjajilo. Kralj Šobhana sjedio je na tronu ispod čisto bijelog baldahina, sluge su ga hladili peruškom od jakova repa. Veličanstvena kruna stajala mu je na glavi, predivne naušnice krasile su mu uši, ogrlica mu je uljepšavala vrat, a ruke su mu bile nakićene narukvicama od dragulja. Služili su ga Gandharve (najbolji rajski pjevači i glazbenici) i Apsare (rajske plesačice). Uistinu, nalikovao je na drugog Indru.
Jednog je dana brahmana zvan Somašarma, koji je živio u Mućakundinom kraljevstvu, doputovao u Šobhanino kraljevstvo dok je putovao na razna sveta mjesta. Brahmana je vidio Šobhanu sa svim njegovim sjajnim ukrasima i pomislio kako bi to mogao biti zet njegovog kralja Mućakunde. Kada je Šobhana vidio brahmanu kako mu prilazi, skočio je sa svog trona i poželio mu dobrodošlicu. Nakon što mu je odao ponizno poštovanje, upitao je brahmanu za njegovo blagostanje, a i zdravlje i blagostanje svog punca, žene i ostalih stanovnika kraljevstva.
Somašarma mu odgovori: „O kralju, svi stanovnici i podanici u kraljevstvu tvoga punca dobro su, Ćandrabhaga i ostali članovi tvoje obitelji isto su dobro. Mir i blagostanje vladaju kraljevstvom. Ali ima jedna stvar, iznenađen sam što te nalazim ovdje! Molim te, pričaj mi o sebi. Nitko nikada nije vidio grad lijep poput ovog! Ljubazno te molim, reci mi kako si ga dobio.“
Tada kralj Šobhana poče pričati svoju priču: „Ovaj veličanstveni grad dobio sam da njime vladam zato što sam postio na Rama ekadaši. Ali sav ovaj sjaj je privremen, molim te, nađi način da ispravimo ovu nepravdu. Ovo je privremeni grad u ovom materijalnom svijetu. Kako mogu ovu ljepotu i sjaj učiniti vječnim? Ljubazno me poduči.“
Brahmana ga tada upita: „Zašto je ovo kraljevstvo tako privremeno i kako se može učiniti trajnim? Molim te potpuno mi to objasni i nastojat ću ti pomoći.“
Šobhana tad reče: „Zato što sam postio na Rama ekadaši bez imalo vjere, ovo kraljevstvo je kratkotrajno. Sad počuj kako može postati trajno. Vrati se Ćandrabhagi, lijepoj kćeri kralja Mućakunde, reci joj što si vidio i reci joj za ovo mjesto i mene. Kad joj ti, brahmana čista srca, kažeš o meni, sigurno će moj grad ubrzo postati vječan.“
Brahmana se vratio u svoj grad i ispričao cijeli događaj Ćandrabhagi koja je bila iznenađena i ushićena kad je čula vijesti o svom mužu. Zatim upita brahmanu: „O brahmana, je li to što si vidio san ili je ipak zbilja?“
Somašarma joj odgovori: „O princezo, vidio sam tvog pokojnog muža licem u lice u tom prekrasnom kraljevstvu koje sliči kraljevskom odmaralištu rajskih stanovnika. Tvoj nekadašnji muž zamolio me da ti ovo ispripovijedam i da ti kažem kako je njegovo kraljevstvo kratkotrajno i da može svaki čas iščeznuti. Nada se da ćeš ti pronaći način kako njegovo kraljevstvo učiniti vječnim.“
Ćandrabhaga čuvši to reče: „O mudrače među brahmanama, molim te, smjesta me odvedi do mjesta gdje prebiva moj muž jer izgaram od želje da ga ponovno vidim. Sigurno ću njegovo kraljevstvo učiniti vječnim milošću koju sam dobila posteći na svaki ekadaši u životu. Molim te, ujedini nas ponovno. Rečeno je da onaj tko ponovno spoji razdvojene, stječe veliku milost.“
Ponizni brahmana Somašarma poveo je Ćandrabhagu u blistavo Šobhanino kraljevstvo. Ali prije nego su došli, zaustavili su se u podnožju planine Mandaraćale, u svetom Vamadevinom ašramu. Kada je čuo njihovu priču, Vamadeva je počeo pjevati vedske himne i svetom je vodom iz svoje posude poškropio Ćandrabhagu. Zahvaljujući utjecaju obreda velikog rišija i milosti koju je stekla posteći na sve ekadašije njezino tijelo postalo je transcendentalno. U zanosu, očiju ozarenih od čuda, Ćandrabhaga je nastavila svoje putovanje.
Kada je Šobhana vidio svoju ženu kako mu prilazi na vrhu planine Mandaraćale, zazvao ju je preplavljen radošću i srećom. Kada je stigla, sjela je s njegove lijeve strane i rekla mu: „O najdraži Patiguru, molim te poslušaj što ću ti sada reći, to će ti donijeti veliku dobrobit. Od svoje osme godine postim, redovito i s vjerom, na svaki ekadaši. Ako prenesem na tebe svu milost koju sam stekla, tvoje će kraljevstvo zasigurno postati vječno i u njemu će blagostanje rasti sve do dolaska velikog potopa!“
Zatim se Šri Krišna obratio Yudhišthiri: „O Yudhišthira, na taj način je Ćandrabhaga koja je imala transcendentalno tijelo i bila ukrašena najljepšim ukrasima, napokon uživala u miru i sreći sa svojim mužem. Snagom Rama ekadašija, Šobhanino je kraljevstvo na vrhu planine Mandaraćale moglo ispuniti sve njegove želje i donijeti mu vječnu sreću poput one koju donosi transcendentalna Kamadhenu krava.
O najveći među kraljevima, ispripovijedao sam ti slave Rama ekadašija koji pada na tamnu četrnaestodnevnicu mjeseca Karttike.
Tko slavi sveti ekadaši za vrijeme svijetle i tamne četrnaestodnevnice svakog mjeseca sigurno će se osloboditi reakcije grijeha ubijanja brahmana. Ne treba se raditi razlika između ekadašija svijetle i tamne četrnaestodnevnice. Kao što vidimo, oba mogu donijeti užitak u ovom svijetu i osloboditi najgrešnije i pale duše baš kao što crna i bijela krava daju jednako kvalitetno mlijeko. Stoga ekadaši u tamnoj četrnaestodnevnici (krišna pakša) i u svijetloj četrnaestodnevnici (šukla ili gaura pakša) donose jednaku dobrobit i naposljetku oslobađaju od uzastupnog kruga rođenja i smrti. Tko god je čuo ovu priču o svetom danu Rama ekadašija, oslobađa se svih vrsta grijeha i dostiže vrhovno prebivalište Gospodina Višnua.“
Tako završava pripovijedanje o slavama svetog Karttika-krišna ekadašija ili Rama ekadašija, iz Brahma-Vaivarta purane Šrila Krišna Dvaipayana Veda Vyase.
