Duhovan ili ne?

Tko je duhovan i što je duhovno? Kažu Vede, a one znaju, da je živo biće duh ili duhovno. Vede to zovu điva, nešto što možemo prevesti kao duša ili možda život. Život je prava riječ, duh je vječan i zato je živ. Znači sve što je živo je duhovno. Ne postajemo duhovni tako što čitamo duhovne knjige, da molimo ili recitiramo neke mantre, sebi u bradu, za slavu Boga ili kad meditiramo 8 minuta na dan. Duhovan je onaj tko je živ. To znači svi. I ne samo ljudi nego i životinje, cijela priroda. Sve su to jive (đive) ili duše, čestice duha, kao kapi oceana. I najveći razbojnik, kriminalac, lupež i nitkov je duhovan. To što radimo greške, neke svjesno i namjerno, a neke nesvjesno, to je druga stvar. To što imamo karmu skupljenu u prošlim životima to isto, neka druga pjesma. Svi smo mi duhovni sa različitim ljušturama ili naslagama karme, sudbine, dugova i posljedica. Kad netko kaže da nije duhovan onda mi je to smiješno. Kako nisi duhovan? Jesi li živ? Onda si duhovan.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Master of Puppets

Pitam se ponekad kako te planete, zvijezde i sateliti utječu na živote mnogih nas malih na ovoj planeti velikoj. Da li nas te kugle plutajući svemirskom prazninom nekom gravitacijom vuku amo tamo i magnetnim silnicama utječu na naše misli i želje? Da li neka nevidljiva zvjezdana prašina pada po našim glavama i kriva je za sve što nam se dogodi? Ili neki “master of puppets” gore na nebu povlači konce i igra se s nama? Može l’ se to raciom objasnit? Može! Evo na primjer: planete određuju vrijeme. Kad izađe Sunce počinje dan. Po gibanjima Sunca, Mjeseca, ali i ostalih planeta pravimo kalendare. Planete nam tako postavljaju osnovni koncept vremena. Zbog njih znamo što je prošlost, a što sadašnjost te očekujemo neku budućnost. Iako nisam siguran da postoji sadašnjost. Koliko ona traje? Ova sekunda je već u sljedećem trenutku prošlost. I tako, nikako da uhvatim sadašnji trenutak jer on stalno postaje onaj prošli ili bivši trenutak. Planete su nam odredile vrijeme po kojem se ravnamo, određuju godišnja doba i ki će ga znat ča još i iz te škatule ne moremo van.
Volim đjotiš jer ima odgovore na nebrojena pitanja; on planete naziva grahe i velika je zabuna strpati grahu u isti koš s planetom. Graha nije obli predmet koji kruži oko Sunca, nekakav spoj elemenata koji kao da emitira nevidljivu energiju zbog koje je nama dobro ili loše. Graha je “hvatač”, ona hvata našu karmu ili sudbinu. Zbog toga se rađamo, zato što moramo iskusiti posljedice naših djela. Ovdje dolazimo do prve zbunjole: kakvih prošlih djela??? Živiš jednom i onda umreš, poslije smrti nema ništa i prije nije bilo ništa. Nitko se nije vratio iz mrtvih da nam kaže što je tamo, nakon smrti. Znači, nema prošlih djela! Ovaj svijet takvim zaključivanjem ispada vrlo nepravedno mjesto gdje jedni imaju previše, a drugi premalo. I sve je to slučajno, netko dobije veličanstvene talente ili inteligenciju, a drugi dobije bolest i probleme. Ako nema uzroka onda je to slučajno. Ali Vede kažu da je duša vječna što meni zvuči jedino smisleno. Ako je vječna ne umire kada tijelo umre, ne, ona se seli u sljedeće tijelo. A grahe su karma ili sudbina koja vezuje dušu. Riječ “grahana” znači pomrčina. Grahe naprave pomrčinu, nedostatak svjetlosti, one pokazuju zbog čega se to živo biće, patnik mali, mora roditi. Ovo mi se iznova i iznova potvrđuje, stalno i opetovano. Grahe te ćapaju i na kraju bude kako ti one pokažu. Ne zato što su one neki tamo Saturn ili Jupiter, jedan s prstenom, drugi šaren k’o apstraktna slika. Ne, nego zato što imamo karmu. Mi glumimo kako smo ovo ili ono, kako ćemo mi ovako ili onako, gledaj me, sad ću ti ja pokazat! A na kraju sve se svede na ono što u horoskopu piše. I opet ponavljam: gledam to svaki dan, grahe su taj master of puppets, a mi se možemo žalit’ kako život nije fer, kako Bog ne postoji, jer da postoji svijet bi bio mjesto u kojem bi ljubav i mir cvali iz svakog kutka, janje bi ležalo s leopardom na livadi, a vojnici ne bi trebali oružje već bi sve rješavali osmijehom i ljubaznošću. Možemo se žalit il hvalit, uzdizat u nebesa i isticat svoju posebnost, vjerovat u svoju jedinstvenost ili možda kukat kako nam je Bog odredio kaznu i to nepravednu. Sve je to super, ljudi imaju nadu i vjeru. To je pokretačka sila, kreativni impuls koji je smisao života. Bez toga nismo ljudi. Bez idealizma i vjere pa makar u utopiju nema smisla živjeti, samo robot djeluje po unaprijed određenim postavkama. A opet, sve dođe na karmu i sudbinu. Potvrdilo se iznova i iznova, u tisućama primjera. To je to, to su grahe, naša karma i sudbina.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Venera je u Ribama

Venera je u Ribama. U sideralnom (đjotiš) zodijaku tu će se zadržati do 10.4. Još malo, par dana, do vikenda. Venera je planeta vode, uz Mjesec je vladar vode. Kad smo već kod vode, jeste li primijetili kako je pun Mjesec povukao vodu, uzrokovao plimu pa je brod iz Sueza uklonjen i kanal je sada protočan i bez ikakvih blokada. Znači Mjesec je maknuo (pomogao maknuti) željeznu gromadu koja je blokirala promet cijelog svijeta. Da li taj Mjesec može pomaknuti nešto u mom ili vašem tijelu i umu? Tijelo čovjeka je sastavljeno većinom od vode, a Mjesec mijenja tokove vode. A kako Venera u Ribama utječe na sve nas? Voda je element po čijem stanju sudimo o emocijama i odnosima. Venera se u Ribama osjeća kao riba u vodi, u svom elementu. Pliva, roni i istražuje dubine emotivnih stanja, zadovoljstva i užitka. A Jupiter na sve to dolijeva idealizam, maštu, snove, želju za savršenstvom, duhovno ispunjenje pa čak i iluziju nedostižne utopije. Nekako mi se sviđa taj idealizam, čak i onda kad je neutemeljen. U nešto moraš vjerovati, nešto te treba motivirati i inspirirati. Čak i ako ponekad promašiš, nadaš se i očekuješ previše, idealizraš ono što je nepotpuno. Čak i ako promašiš, barem pogineš časno i herojski. Što ostaje ako vjera i nada nestane? Umjetna inteligencija, robot i mašina. Čovjek nije to, ima srce. A srce je stvoreno da vjeruje i očekuje. Svi želimo čuti dobre vijesti, loše kao da ne čujemo, ne obaziremo se, mislimo da se to nama neće dogoditi, mislimo da ćemo živjeti vječno i da nikada nećemo umrijeti. To je priroda čovjeka, bez toga život nema smisla. I Venera je tako uzvišena u Ribama još neko vrijeme pa razmišljam o idealima i savršenstvu života.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Jupiter je u Vodenjaku

5.4. se u sideralnom zodijaku koji se koristi u đjotiš astrologiji dogodila promjena: Jupiter (ili Guru, to je njegovo ime, on je naš nebeski Guru) je ušao u znak Vodenjaka. Dosad je boravio u Jarcu gdje se osjeća debilitirano, a to znači sputano i onemogućeno. To je dobra vijest i razlog da s uzdignutim rukama skačemo u zrak i kličemo hura hura ili još bolje jupi jupi.
Boravak Jupitera u Strijelcu donio je pandemiju, njegovim putovanjem kroz Jarac iskusili smo svjetsko zatvaranje ili lockdown. I nije samo da gibanje tog šarenog gasovitog diva uzrokuje svjetske promjene; događaji uvijek imaju mnoge uzroke, ali i posljedice. Ljudski umovi ne mogu pojmiti složenost mreže uzroka i posljedice. Ljudski život je prekratak, a doseg inteligencije ograničen da bi mogli naučiti sve sadržaje samo iz jednog područja znanja kojem baratamo, na primjer medicine. Kako onda da se nadamo shvatiti što čini i uzrokuje svjetske promjene i kako su svijetle točke na noćnom nebu povezane s tim promjenama? Sve to znači da ovo što pišem predstavlja samo sićušan doprinos u golemom oceanu znanja koje se homo sapiens trudi izučiti.
Kao što je rečeno najveći Guru sunčevog sustava je u Vodenjaku oslobođen okova koji mu ne dopuštaju ekspanziju i ostvarenje. Pa sada kreće kroz ta odškrinuta vrata, juri, bolje rečeno leti u revolucionarne vode jedanaestog znaka koji se u Vedama naziva Kumbha. To je posuda u kojoj se čuva voda, a ona je jedan od pet elemenata, neophodna za život. Kumbha se smatra znakom koji čuva nektar besmrtnosti, onaj koji nas liječi i šalje u nove, duhovne, dimenzije. On spaja Jarac i Ribe, djeluje poput nekog mosta između praktičnog i prizemljenog Jarca te maštovitih i duhovnih Riba. Guru će ekspandirati sva ova značenja u nama i oko nas.
Vodenjak nije vodeni znak već zračni. Pod vladavinom je Saturna (ili Rahua). Jupiter i Saturn nisu prijatelji, a Jupiter i Rahu su zapravo najveći neprijatelji. To pak govori da ovaj znak i nije baš dobrodošlo mjesto za Gurua, ovdje još uvijek postoji utjecaj Šanija, Guruovog neprijatelja. No ipak zračna otvorenost Vodenjaka pruža Jupiteru bolje resurse za obavljanje zadatka ekspanzije idealizma od Jarca koji nalikuje na kamenu tvrđavu izgrađenu na pustom otoku usred olujnog mora. Do sada je Jupiter bio debilitiran, više nije. No, ipak ostaje sputavajući utjecaj Saturna, ali sa novom svjesnošću i dozom potrebe za reorganizacijom, uvođenje inovacija, odmakom od krutih pravila za koja smo spoznali da ne donose rezultate, nekim novim pokretima i pomacima preko zadanih granica i zamišljenih crta. Ovo je tek početak, uz pokliče jupi jupi slijede nastavci feljtona o Guruu u Vodenjaku.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

  • Kontakt