U petak 22.12 je Mokšada ekašadi koji je opisan u Brahmanda Purani na sljedeći način:
Yudhišthira Maharaja reče: „O Višnu, gospodaru svega, o radosti svih triju svjetova, o Gospodaru cijeloga svemira, o tvorče svijeta, o najstarija osobo, o najbolji među svim bićima, nudim Ti svoje najponiznije poštovanje. O Bože nad bogovima, za dobrobit svih živih bića ljubazno mi odgovori na nekoliko pitanja. Kako se zove ekadaši koji dolazi za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Margaširša (studeni – prosinac) i uklanja sve grijehe? Kako ga ispravno svetkovati i koje božanstvo obožavati na taj sveti dan? O Gospodine moj, molim Te potanko mi sve objasni.“
Gospodin Šri Krišna odgovori: „O dragi Yudhišthira, tvoja pitanja su sama po sebi vrlo povoljna i zato će ti donijeti slavu. Kao što sam ti objasnio Meni veoma drag Utpanna Maha-dvadaši – koji nastupa u vrijeme tamnog dijela mjeseca Margaširša, kojim se obilježava dan kada se Ekadaši-devi pojavila iz Mog tijela kako bi ubila demona Muru i čija dobrobit pomaže svima, i živima i mrtvima u sva tri svijeta – sada ću ti ispričati o ovom ekadašiju koji nastupa u vrijeme svijetlog dijela mjeseca Margaširša. Ovaj ekadaši je poznat kao Mokšada zato što pročišćava vjernog bhaktu od svih grešnih posljedica i daruje mu oslobođenje. Božanstvo koje se štuje na ovaj ekadaši je Gospodin Damodara. Osoba Ga treba obožavati s incensom, ghee lampicom, mirisnim cvijećem i Tulasi manjari (pupoljci).
O najbolji među svetim kraljevima, sad ću ti ispričati staru i svepovoljnu povijest ovog predivnog ekadašija. Samim slušanjem ove povijesne priče osoba može dostići milost koju donosi žrtvovanje konja. Zahvaljujući moći ove milosti, preci onog tko štuje ovaj ekadaši, majke, sinovi i ostali rođaci koji su otišli u pakao, vraćaju se u kraljevstvo nebesko. Samo zbog toga bi, o kralju, trebao s ushićenjem slušati ovu pripovijest.
Nekad davno postojao je predivan grad Ćampaka-nagar koji su krasili odani Vaišnave. Njime je vladao pobožni kralj Maharaja Vaikhanasa, koji se prema svojim podanicima ponašao kao da su svi njegovi sinovi i kćeri. Svi brahmane iz glavnog grada bili su upućeni u znanje svih četiriju Veda. Kralj, koji je pošteno vladao, jedne noći sanjao je kako njegov otac trpi paklene muke na jednom od paklenih planeta kojim vlada Yamaraja.
Kralj je bio shrvan očevom patnjom zbog koje je počeo plakati. Sljedećeg jutra Maharaja Vaikhanasa je ispričao svoj san svojim savjetnicima dvaput rođenim učenim brahmanama.
„O brahmane“, obrati im se kralj, „sinoć sam u snu vidio svog oca kako pati na paklenim planetima, u mukama je vikao: „O sine, molim te spasi me ovih paklenih muka! Sad više nemam mira, a um mi je uznemiren. Sad mi je čak i ovo lijepo kraljevstvo nepodnošljivo. Ni svi moji konji, slonovi, kočije ni riznice pune beskrajnog bogatstva koji su mi nekoć donosili neizmjerno zadovoljstvo, ne znače mi ništa.
O najbolji brahmane, sve mi je, čak i žena i sinovi, postalo izvor nesreće otkad sam vidio kako moj otac trpi paklene muke. Gdje da odem i što da učinim, o brahmane, da ublažim ovu patnju? Tijelo mi gori od straha i tuge! Recite mi kakvu vrstu milostinje, koji način posta, koje strogosti ili dubinu meditacije da izvedem i kao službu kojem božanstvu kako bih izbavio oca iz agonije i svim precima podario oslobođenje. O najbolji među brahmanama, kakva je svrha imati moćnog sina ako mu otac mora patiti na paklenim planetima? Uistinu, život takvog sina je potpuno beskoristan, i njemu i njegovim precima.“
Dvaput rođeni brahmane mu odgovoriše: „O kralju, u planinskoj šumi nedaleko odavde nalazi se ašram u kojem prebiva veliki svetac Parvata Muni. Molimo te pođi k njemu, zato što je on tri-kala-jña (poznati su mu prošlost, sadašnjost i budućnost) i sigurno će ti pomoći i osloboditi te tvoje patnje.“
Kada je čuo ovaj savjet, nesretni kralj odmah je krenuo na put u ašram poznatog mudraca Parvate Munija. Ašram je uistinu bio velik i u njemu su živjeli mnogi učeni mudraci upućeni u pjevanje svetih himni iz svih četiriju Veda (Rig, Yajur, Sama i Atharva). Prilazeći svetom ašramu, kralj je opazio Parvatu Munija kako sjedi među skupinom mudraca ukrašenih stotinama tilaka (iz svih autoriziranih sampradaya) kao drugi Brahma ili Vyasa.
Maharaja Vaikhanasa ponudi svoje ponizno poštovanje Muniju, najprije pognuvši glavu, a zatim ispruživši cijelo tijelo ispred njega. Kada je kralj sjeo među mudrace, Parvata Muni ga upita za dobrobit sedam vitalnih dijelova njegova kraljevstva (o ministrima, riznici, snazi njegove vojske, saveznicima, brahmanama, izvođenju žrtvovanja i o njegovim podanicima). Muni ga je također pitao je li njegovo kraljevstvo oslobođeno nedaća i jesu li svi spokojni, sretni i zadovoljni.
Na njegova pitanja kralj odgovori: „Tvojom milosti, o veliki mudrače, svih sedam dijelova mog kraljevstva je dobro. Ipak postoji problem koji se nedavno pojavio i da bih ga riješio, došao sam tebi, o brahmano, trebam tvoju pomoć i vodstvo.“
Tada je Parvata Muni, najbolji od svih brahmana, zatvorio oči i meditirao na kraljevu prošlost, sadašnjost i budućnost. Nakon nekoliko minuta otvorio je oči i rekao: „Tvoj otac ispašta veliki grijeh koji je počinio. Otkrio sam koji je to grijeh. U prošlom životu svađao se sa ženom i tjerao ju je na spolne odnose za vrijeme njezinog menstrualnog ciklusa. Pokušavala ga je odgovoriti i oduprijeti se njegovoj namjeri, a čak je i vrištala: „Neka me netko spasi! Molim te, o mužu, ne prekidaj moj mjesečni ciklus na ovaj način!“ Unatoč tome nije htio prestati i ostaviti je na miru. Zbog tog velikog grijeha tvoj je otac pao na paklene planete gdje sad pati.“
Kralj Vaikhanasa tada reče: „O najveći među mudracima, kojim načinom posta ili milostinje mogu osloboditi svog dragog oca od položaja u kojem je sad? Molim te, reci mi kako da ga oslobodim tereta njegovih grešnih posljedica koje su velika prepreka njegovom vječnom oslobođenju (iskupljenje – oslobođenje – povratak kući).“
Parvata Muni odgovori: „Za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Margaširša nastupa ekadaši poznat kao Mokšada. Ako ovaj sveti ekadaši svetkuješ na pravilan način, potpuno posteći, te sve milosti koje stekneš predaš svom ocu, oslobodit ćeš ga patnji i on će smjesta dostići oslobođenje.“
Čuvši to, Maharaja Vaikhanasa darežljivo je zahvalio velikom mudracu i vratio se u svoju palaču kako bi izvršio vratu (zavjet, strogi obred).
O Yudhišthira, kad je napokon došao svijetli dio mjeseca Margaširša, Maharaja Vaikhanasa je s velikom vjerom dočekao ekadaši tithi. Tada je savršeno i s vjerom svetkovao ekadaši posteći sa ženom, djecom i ostalom rodbinom. Pokorno je svu milost stečenu postom dao ocu. Kad je predao ponudu, kiša cvjetnih latica spustila se od polubogova koji su provirivali iza oblaka na nebu.
Kraljevog oca tada su glasnici polubogova (ili deva) veličali i otpratili ga u rajsko područje. Kada je prolazio pored sina, na putovanju s nižih na više planete, kralju je otac rekao: „Dragi moj sine, neka ti je svake povoljnosti!“
Napokon je dostigao rajsko kraljevstvo gdje se može zahvaljujući svojoj nanovo stečenoj milosti posvetiti predanom služenju Krišne ili Višnua i tako se vratiti kući, Bogu.
O sine Pandua, onaj tko se strogo pridržava pravila vezanih uz sveti Mokšada ekadaši, slijedeći temeljna pravila i propise, dostiže potpuno i savršeno oslobođenje nakon smrti.
Nema boljeg dana za post od ovog ekadašija u svijetloj četrnaestodnevnici mjeseca Margaširša, o Yudhišthira, jer taj je dan za post potpuno čist i bezgrešan. Onaj tko s vjerom posti na ovaj ekadaši, koji je kao ćintamani (dragulj koji ispunjava sve želje), stječe milost koju je veoma teško i pojmiti, jer na taj se dan osoba može iz paklenog života uzdignuti na rajske planete, a onaj tko štuje ovaj ekadaši zbog vlastite duhovne dobrobiti, uzdiže se natrag Bogu i više se nikada ne vraća u ovaj materijalni svijet.“
Ovim završava pripovijedanje o slavama Margaširša-šukla ekadašija ili Mokšada ekadašija iz Brahmanda Purane.
