Iz Bhavišya-uttara Purane
Yudhišthira Maharaja reče: „O moj dragi Gospodine Šri Krišna, kako se zove ekadaši koji nastupa za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Pauša (prosinac – siječanj)? Kako se slavi i koje se Božanstvo štuje na taj sveti dan? Molim Te ispričaj mi sve, tako da sve shvatim, o Janardana.“
Vrhovna Božanska Osoba Šri Kišna reče: „O najbolji među kraljevima, zato što želiš čuti, ispričat ću ti sve o slavama Pauša-krišna ekadašija.
Ni žrtvovanje ni davanje milostinje nisu Mi toliko dragi kao potpuni post Mog bhakte na ekadaši. To je najplemenitija vještina, zato osoba treba postiti na ekadaši, dan Gospodina Harija.
O Yudhišthira, preporučujem ti da slušaš s potpunim razumijevanjem slave o Pauša-krišna ekadašiju, koji pada na dvadaši. Kao što sam ti već ranije objasnio, ne treba praviti razliku između različitih ekadašija. O kralju, za dobrobit svekolikog čovječanstva opisat ću ti način na koji se slavi Pauša-krišna ekadaši.
Pauša-krišna ekadaši poznat je i kao Saphala ekadaši. Na ovaj sveti dan treba se obožavati Gospodin Narayana zato što je On vladajuće Božanstvo. Trebaju se slijediti ranije opisani postupci posta.
Kao što je među zmijama Šeša-naga najbolja, među pticama Garuda, među žrtvovanjima Ašvamedha-yajña, među rijekama Majka Ganga, među bogovima Gospodin Višnu, među bićima na dvije noge brahmana, tako je među svim postovima najbolji onaj na ekadaši.
O najistaknutiji među kraljevima koji su se rodili u Bharata dinastiji, tko god slavi ekadaši postaje Mi veoma drag i obožava Me na sve načine.
Sad ću ti opisati način na koji se slavi Saphala ekadaši.
Na Saphala ekadaši bhakta Me treba obožavati nudeći Mi svježe voće u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima i meditirajući na Mene kao Svevišnju Božansku Osobu.
Treba Mi ponuditi jambira voće, šipak, betelove orahe i lišće, kokos, guavu, različito orašasto voće, klinčiće, mango i različite vrste aromatskih začina. Također Mi treba ponuditi mirisni štapić i svjetlo ghee lampe zato što je nuđenje lampe na Saphala ekadaši osobito povoljno. Bhakta treba ostati budan cijelu noć ekadašija.
Molim te pažljivo poslušaj koliku milost stječe onaj tko posti i ostane budan cijelu noć pjevajući i mantrajući o Narayaninim slavama.
O najbolji među kraljevima, ne postoji žrtvovanje ili hodočašće kojim se stječe dobrobit koja je jednaka ili bolja od milosti stečene postom na ovaj Saphala ekadaši. Ako vjerni bhahta na ovako velik post ostane budan i pozoran cijelu noć, stječe dobrobiti kao da je vršio strogosti pet tisuća zemaljskih godina. O lave među kraljevima, molim te poslušaj od Mene slavnu povijest zbog koje je ovaj božanski ekadaši slavan.
Nekad davno postojao je grad koji se zvao Ćampavati, a njime je vladao sveti kralj Mahišmata. Imao je četiri sina. Najstariji od njih, Lumpaka, oduvijek je bio vezan za grešne djelatnosti – imao je spolne odnose sa ženama drugih, kockao je i neprestano je bio u društvu prostitutki. Njegovo loše ponašanje postupno je smanjivalo bogatstvo njegova oca, kralja Mahišmate. Lumpaka je postao opasan i za mnogobrojne deve, kozmičke pratitelje Gospodina, kao i za brahmane, a svaki dan svojski se trudio klevetati Vaišnave.
Na kraju je kralj Mahišmata svog palog sina protjerao u šumu vidjevši njegovo drsko ponašanje bez kajanja. U strahu od kralja niti jedan samilosni rođak nije se usudio braniti Lumpaku, kralj je bio jako bijesan na sina, a Lumpaka jako grešan.
Iznenađen progonom, pali i odbačeni Lumpaka ovako je razmišljao: „Otac me otjerao, a moji rođaci nisu ni prstom maknuli da ga spriječe. Što da radim sad?“ Kovao je grešne planove razmišljajući: „Pod krinkom noći ušuljat ću se u grad i ukrasti bogatstvo. Po danu ću se skrivati u šumi, a kad se vrati noć, vratit ću se i ja.“ Tako je grešni Lumpaka mislio ulazeći u tamu šume. Danju je ubijao mnogo životinja, a noću krao vrijedne stvari iz grada.
Ljudi iz grada su ga par puta ulovili, ali su ga pustili u strahu od kralja. Mislili su da se tako ponaša zbog grijeha nagomilanih u prošlim životima, zbog kojih je sad ostao bez kraljevskog položaja i počeo se ponašati kao običan lopov.
Iako mesojed, Lumpaka je svaki dan jeo voće. Boravio je ispod starog banjanovog drveta koje je, a da on to nije znao, bilo veoma drago Gospodinu Vasudevi. Ustvari, mnogi su ga štovali kao poluboga sveg drveća u šumi.
U vrijeme dok je Lumpaka činio mnogo grešnih i kažnjivih djela, stigao je Saphala ekadaši. Večer prije ekadašija (dašami) Lumpaka nije cijelu noć spavao jer mu je bilo jako hladno zbog oskudnog pokrivača. Hladnoća ga nije lišila samo udobnosti nego skoro i života. Kada je sunce izašlo, skoro mrtav, cvokotao je zubima gotovo bez svijesti. Ustvari, cijelo jutro ekadašija bio je ukočen i nije se mogao probuditi iz polusvjesnog stanja.
Tek u podne Saphala ekadašija grešni je Lumpaka napokon došao k sebi i uspio ustati sa svog mjesta ispod banjanovog drveta. Ali svakim korakom koji je činio posrtao je i padao, hodao je kao šepavac sporo i neodlučno, pateći od velike gladi i žeđi usred džungle. Bio je toliko slab da se nije mogao koncentrirati i prikupiti snagu da ubije čak i jednu životinju cijeli dan. Ustvari, nije se mogao prisiliti da pokupi voće koje je palo na tlo. Kad se vratio u svoj dom ispod banjana, sunce je zašlo.
Polažući voće na tlo do sebe (u središte svetog banjan drveta), Lumpaka poče plakati: „O, jao meni! Što da radim? Dragi oče, što će biti sa mnom? O Šri Hari, molim Te budi milostiv prema meni i prihvati ovo voće koje Ti nudim!“
Opet je bio prisiljen cijelu noć ostati budan, ali u međuvremenu svemilosna Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Madhusudana, postao je zadovoljan Lumpakinom ponudom šumskog voća i prihvatio ju je. Lumpaka je ne znajući potpuno postio cijeli ekadaši i milošću koju je stekao tog dana stekao je svoje kraljevstvo bez daljnjih prepreka.
Poslušaj, o Yudhišthira, što se tada dogodilo sinu kralja Mahišmate kad se djelić milosti proširio njegovim srcem.
Kad je predivno sunce izašlo na nebu dan nakon ekadašija, plemeniti konj prišao je Lumpaki, kao da ga je tražio. Istovremeno mu je gromki glas iz vedrog neba rekao: „Ovaj konj je za tebe, Lumpaka! Popni se na njega i brzo odjaši iz šume svojoj obitelji! O sine kralja Mahišmate, milošću Vrhovnog Gospodina Vasudeve i snazi milosti koju si stekao slaveći Saphala ekadaši, bez bilo kakvih prepreka vratit će ti se tvoje kraljevstvo. Tu dobrobit si stekao posteći na taj vrlo povoljan dan. Pođi sad svom ocu i uživaj u svom zakonitom položaju u dinastiji.“
Čuvši ove božanske riječi, Lumpaka je uzjahao konja i odjahao natrag u grad Ćampavati. Milošću koju je stekao postom na Saphala ekadaši, postao je velikodušan princ i mogao je zaokupiti svoj um lotosovim stopalima Vrhovne Božanske Osobe, Harija. Drugim riječima, postao je Moj čisti bhakta.
Lumpaka je ponudio svom ocu, kralju Mahišmati, svoje ponizno poštovanje i ponovno se prihvatio svojih kraljevskih dužnosti. Vidjevši sina ukrašenog vaišnavskim ukrasima i tilakom (urdhva pundra), kralj Mahišmata predao mu je kraljevstvo kojim je Lumpaka nesmetano vladao mnogo, mnogo godina.
Kad god je bio ekadaši, obožavao je Svevišnjeg Gospodina Narayanu s velikom privrženošću. Milošću Šri Krišne dobio je lijepu ženu i lijepog sina. Kad je ostario, Lumpaka je kraljevstvo predao sinu – baš kao što ga je njegov otac, kralj Mahišmata, predao njemu.
Tad je Lumpaka otišao u šumu kako bi se kontrolirajući um i osjetila posvetio službi Svevišnjeg Gospodina. Pročišćen od svih materijalni želja, napustio je svoje staro materijalno tijelo i vratio se kući, vratio se Bogu, gdje je zauzeo mjesto kraj lotosovih stopala svog obožavanog Gospodina, Šri Krišne.
O Yudhišthira, tko Mi priđe kao Lumpaka, u potpunosti će se osloboditi jadikovanja i tjeskobe. Ustvari, tko god pravilno slavi ovaj slavni Saphala ekadaši – čak i nesvjesno, kao Lumpaka – postat će slavan u cijelom ovom svijetu. Postat će potpuno oslobođen smrti i vratit će se u duhovno prebivalište Vaikunthu. U to nema sumnje.
Osim toga, onaj tko samo čuje o slavama Saphala ekadašija stječe istu milost kao onaj tko izvrši Rajasurya-yajñu i na kraju se u sljedećem životu rađa u raju, gdje je tu gubitak?“
Ovako završava pripovijedanje o slavama Pauša-krišna ekadašija ili Saphala ekadašija iz Bhavišya-uttara Purane.
