Pisao sam već kako su u ovom tjednu planete jako fino postavljene, kako emaniraju dobre vibracije, frekvencije i posipaju nas pozitivnom suptilnom i nevidljivom zvjezdanom prašinom koja onda stvara neku magiju oko nas pa se sve stvari rješavaju lakše i brže i ništa ne moramo raditi nego samo eto paf genijalnih rezultata i života punog blagostanja. Eh, kad bi samo planete napravile ono što ja trebam napraviti, gdje bi mi bio kraj.
Ali stvarno, bez zezanja, ovaj tjedan ima vanredno dobro postavljene planete, još stignete nešto isplanirati i napraviti. Vidim to po sebi i po drugima, ljudima se otvaraju prilike i stvaraju mogućnosti kako bi mogli iskoristiti svoj potencijal. I neki ljudi će stvarno napraviti dobre, ključne i sudbonosne odluke u ovim trenucima. A vidim i druge koji su kao na nekoj drugoj strani, putuju u nekom drugom smjeru putanje kojom svijet ide ili možda u nekom paralelnom univerzumu, vidim da su neki ljudi žešće zabrijali, ono baš malo žešće. Pa si onda mislim pa kako, pa zašto, zar nisu planete dobre da bi nama svima trebalo biti baš genijalno. Ali nije tako. Pada mi na pamet da su planete kao i novac. Kvalitetu i mentalitet osobe prepoznaš kad mu/joj daš veliku količinu novaca. Onda vidiš na što će ta osoba potrošiti novce. Da li će napraviti pametne odluke, uložiti u nešto korisno i odgovorno, donijeti dobrobit sebi i svima oko sebe ili će kupiti drogu i alkohol, okrenuti par odojaka i pozvati cijelo selo na feštu. Tako i planete, one pokazuju da tu negdje u nekoj suptilnoj dimenziji postoji neki potencijal koji je ovog trena pun mogućnosti ostvarenja. Neki od nas te vibracije prihvate i naprave fenomenalne odluke. Neki drugi uzmu to što postoji i naprave ono što znaju: zabriju još jače, na najjače. To je valjda dobro u tom nekom drugom univerzumu koji ja vidim kao izdvojen i stran svijet, meni čudan. Možda bih se trebao prestati čuditi, možda nisam dovoljno iskusan pa očekujem da se svi razumijemo i surfamo na istom valu. A može biti, to mi se čini najvjerojatnije, da svi skupa samo grebuckamo po površini i zasljepljujemo jedni druge bacanjem prašine u oči. Onaj koji drugoga više zaslijepi, odnosno više prašine noktima nagrebe i baci drugome u oči, taj je pobjednik! Trijumf u bacanju prašine u oči, to je stvarno prestižna titula, godi egu borca za pravdu, istinu i slobodu. I opet nisam siguran kome vjerovati, osim da vjerujem sebi i svom srcu, nepogrešivom senzoru svega što je ispravno i dobro. Od gomile prašine ne vidim dobro.
