Category Archives: Blog – hrvatski

Da pojasnim nešto o retrogradnosti Saturna. Završila je upravo jučer. No, u čemu je stvar? Saturn je planeta koja predstavlja tama-gunu ili odliku materijalne prirode koja potencira neznanje, lijenost, pasivnost i sveopću tamu. Kada je Saturn u retrogradnosti on je još jači, planete u retrogradnosti su jače, djeluju usporeno i temeljito, donose potrebu da budemo više ustrajni i uporni, sve je u retrogradnosti teže i zahtjevi su viši. Zato i retrogradne planete u natalnoj karti daju više svog utjecaja u pozitivnom, ali i negativnom smislu. Pošto je Saturn tama-guna graha ili planeta koja predstavlja odliku neznanja i tame on će u svojoj retrogradnosti donijeti više tama-gune. Vrhunac tama gune je potpuna nesvjesnost, pasivnost, spavanje, zaborav i iluzija. Sve to znači da tijekom Saturnove retrogradnosti kao da nas obuzme iluzija ili stanje poput nekog sna u kojem želimo zaboraviti na probleme koji nas inače muče. Čest način na koji Saturn djeluje je čekanje, odugovlačenje, odgađanje, strpljivost i izdržljivost usprkos težini problema koji je izvana prisutan i nameće se. U retrogradnosti je sve to jače i više izraženo. A što se događa kada završava retrogradnost Saturna? Događa se buđenje iz sna ili iluzije u kojoj smo prebivali približno 5 mjeseci. Pošto Saturn prirodno donosi razočarenje i frustraciju prvi osjećaj nakon buđenja (završetka retrogradnosti) je upravo razočarenje. Ako vrijeme provodimo kultivirajući tama-gunu rezultat ne može biti ništa drugo nego razočarenje i frustracija. Zato kraj Saturnove retrogradnosti donosi neugodno buđenje i suočavanje sa realnošću koja nije ono što bi mi željeli i što smo očekivali. Retrogradnost Jupitera djeluje drugačije, ali o tome ćemo sljedećeg tjedna kada završi retrogradnost Jupitera (to je u ponedjeljak, 18.10.)

Mjesto za dvoje

Danas je završila retrogradnost Saturna. Trajala je od 23.5. To je kao neko olakšanje, ispustimo uzdah olakšanja čim čujemo da Saturn nije retrogradan. Netko mora igrati i tu ulogu, onu koja je opće percipirana kao teška, restriktivna, gruba. Saturn nosi taj teret negativne percepcije baš zbog toga što je sposoban nositi tu težinu pred kojom se srećkovići navikli na lagano i ugodno smušeno sklanjaju i izgubljeno nestaju. Dugi su periodi Saturnove retrogradnosti i svašta se dogodi u tih približno 5 mjeseci. Kada se ona završi budimo se iz sna u kojem smo proveli prošle mjesece. Danas je završila “Saturnova noć” i počinje dan. A kad se ujutro ustaneš i dočeka te Saturnov direkt nije ugodno, nije baš. Tada uslijedi razočaranje i frustracija. Da zašto stvari ne izgledaju onako kako mi očekujemo da one budu, da zašto nije sve onako kako je bilo u našem snu, da zašto me boli glava nakon što sam se sinoć napio, da zašto sam mamuran i sve mi ide na živce, da zašto ovo, da zašto ono. U Saturnu nema puno sentimenta, za to su zaduženi Mjesec, Venera i slične dobrice. Saturn je kratak i jasan, direktno prstom u oko pokaže istinu pa nek boli. No, istina je ipak istina, koliko god da boli bolja je od laži, iluzije, privida ili bunila u kojem snivamo nadajući se boljoj sutrašnjici bez ikakve osnove osim sna koji se odvija negdje tamo u neuhvatljivom eteru naše podsvijesti. Nakon Saturnove retrogradnosti se trijeznimo, treba nam puno C vitamina da se prizovemo sebi, puno kiselog kupusa, svježine, otvorenog prostora, vjetra i zraka. Dobro je da već par dana puše bura ovdje na moru, raskužuje i čisti sve. Ovaj tjedan se prizivamo sebi, pogledavamo se uokolo i pitamo; jel to stvarno to? Jesam li dospio ovdje jer sam to želio ili je to neka igra sudbine i krivica nekog tamo gore. Sljedećeg tjedna završava retrogradnost Jupitera pa ćemo možda doživjeti prosvjetljenje, vidjeti ćemo, netko možda hoće. A do tada ne bojmo se Saturna, on je dobar, za neke od nas je dobar prijatelj, čak najbolji prijatelj, dok je za druge Jupiter neprijatelj i kraj njegove retrogradnosti ne mora značiti buđenje iz ugodne i inspirativne meditacije za svakoga od nas. Vidjeti ćemo, gledamo i pratimo te opažamo 🙂

Night

Ponekad me ljudi pitaju “a šta ti radiš?”. Kažem da sam astrolog pa me zamijene za astronoma i pitaju gdje mi je zvjezdarnica, da li imam veliki teleskop i tako to, pitaju da li ćemo uskoro i mi obični ljudi letjeti u svemir. Ali ne, krivo ste me razumjeli, ja se bavim drugim načinom promatranja zvijezda. Ja vam gledam u zvijezde pa onda pričam priče o sudbinama ljudi, svjesnom i nesvjesnom, što to na nas utječe, a nismo toga svjesni i koje bi greške mogli počiniti čak i kad smo ih svjesni. Svjesnosti nikada na pretek, treba toga što više. Volim kada smo svjesni jer tada postajemo svoji, vjerni sebi i individualno snažni. Nesvjesni smo pod utjecajem kolektivnog nesvjesnog. To je ono što nas sve zarobljava, kao neki nevidljivi kavez u koji nas strpaju odmah po rođenju, odmah idemo u neke klasifikacije i kategorije. Zato i astrologija pokušava objasniti planete i zvijezde upotrebom mitova i legendi, između ostalog. Mitovi su dio kolektivne podsvijesti, oni objašnjavaju kako život funkcionira, što je dobro, a što loše, kakva je priroda čovjeka i njegov odnos s bogom ili bogovima. Mitovi su poput obrazaca u našoj podsvijesti, oni utabanaju neuronske putove u našim mozgovima pa se neuroni gibaju točno po toj određenoj stazi i niti jednoj drugoj. Zato imamo misli koje imamo i osjećaje kakve osjećamo. Zato što smo programirani kolektivnim nesvjesnim. Razumijevanjem mitova postajemo svjesni djelovanja naših svjesnih i nekih podsvjesnih procesa, postaje nam jasno, ahaaaa, zato ja tako mislim i osjećam. Mitovi su priče čija simbolika objašnjava način na koji djeluje psiha cijelog čovječanstva. S druge strane svatko od nas je drugačiji i ima originalnu individualnost. No, jedan dio naših osobnosti je uvjetovan utjecajem i očekivanjem okoline. Ljudi se brinu što će drugi ljudi misliti o njima, što će susjedi reći, rodbina, obitelj. Mi razmišljamo: “svi su nešto napravili to i to pa onda moram i ja, to je tradicija ili običaj, ne znam zašto, ali ako svi to rade valjda je dobro”. U nekoj priči je rečeno što je dobro, a što je loše. Bajka ili basna koja nam je pričana prije spavanja urezala je ožiljke u svjesnost i mit je prisutan i djeluje ispod granice radara svjesnosti. Često se događa da kolektivnu psihu poistovjećujemo sa individualnom pa mislimo “takav sam ti ja”. Proces oslobađanja individualne psihe od kolektivnog utjecaja može se nazvati ludilom, ali i oslobođenjem. Rješenje nikad nije grubo odvajanje ili naglo suočavanje sa onim što treba odbaciti, rješenje je uvijek u srednjem putu, putem srca. To znači sinteza i osvješćivanje, širenje svjesnosti i prepoznavanje onog što je pravo, a što krivo.