Nakon retrogradnosti Venere. I kako sada izgleda ljubav, ideali, utopije, ciljevi? Imamo li sada drugačiji stav, podučeni introspekcijom Venere u nama? Venera je završila retrogradnost koja je trajala četrdeset dana. Četrdeset dana, nešto kao korizma, pokora, post, klečanje na kukuruzu, hodanje unatraške, neka žrtva i pročišćenje, nešto što će ukloniti prepreke, naše greške ili grijehe, jesmo li se iskupili i spoznali istinu? Retrogradnost je završena i probudili smo se iz sna. Što smo našli u javi, jesmo li zadovoljni, jesu li se snovi ispunili, ostvarili svoje ciljeve, dostigli Ideale? Spominjao sam da će ovo biti godina Venere u Ribama, neobično dug tranzit, punih pet mjeseci, a uključuje sudjelovanje pomrčine Sunca, konjunkcije Saturna i Rahua, retrogradnost Merkura pa i retrogradnost Venere. Ovaj će tranzit mnogo toga promijeniti i već mijenja. Čovečanstvo imobiliziranih vratova sjedi u platonovoj špilji i promatra igru sjena. U nekom trenutku dogodi se buđenje i tada obično slijedi šok i razočarenje. Svijet nije ono što smo mi očekivali, ljudi nisu ono za što se predstavljaju, shvatimo da smo živjeli u zemlji iluzija, vjerovali u lažnjake, povjerenje davali i oslanjali se na pogrešive vojnike, one koji nas ne mogu zaštititi niti dati ono što trebamo. Mnoge maske padaju i svijet sada jasnije vidi tko je tko i što je što. Još uvijek smo dobrano zbunjeni, očekuje nas još iznenađenja, biti će još prekretnica. Do tada i uz sve to obratimo pažnju kome dajemo povjerenje koga uzdižemo kao uzor, u kome tražimo spas i olakšanje.
