Kiša pada li pada. Kad bi samo kiša mogla da spere svu prašinu i mulj koji se skupe nad srcem i umom, bilo bi lako. To bi bilo lako. Plesao bih gol na kiši i to bi bila moja pokora. Kad bi bilo tako bilo bi lako. A ovako se bojim upale pluća i ostalog čime nas plaše. Možda barem simbolički da zaplešem, onako u umu, i dopustim kiši da me učini čistim, novorođenim i neiskvarenim. Pa da me se može prepoznati po stavu naivnog optimista koji vjeruje u čuda i očekuje samo dobro, jer loše ne poznaje.
Kažu bit’ će hladna zima. To je zbog Jupitera i Saturna u Jarcu ili nešto, njihova konjunkcija je ledena. Neka bude, priroda zna najbolje. Ja se više bojim za ludilo ljudi, moje subraće. Kako ćemo dočekati sljedeću godinu i hoće li narod negodovati. Hoće li inteligencija biti prekrivena egom pa će moćnik nastupiti kao narcis slaveći sebe. Fuj i bljak, taj stav je odvratan. To je zbog konjunkcije Jupitera i Sunca u prvim mjesecima sljedeće godine. Hoće li uz to narod sve više uviđati greške svojih vođa i autoriteta. To će značiti da i poslovni uspjesi i privatne ekonomije traže nove načine. Tražiti ćemo svoj put, samotan i jedinstven, svatko za sebe penjati ćemo se na svoju planinu prema vrhu svog uspjeha. Postoje trenuci kada ti nitko ne može ili ne želi pomoći. Tada se snađeš sam. I to je dobro, dobro je biti sam i samostalan, neovisan od nikoga i ničega. Tada znaš na čemu si i da si sam zaslužan za svoj uspjeh. Konjunkcija Saturna i Sunca je sukob oca i sina. U Vedama tako piše. A stari Grci podučavaju da su Jupiter (Zeus) i Saturn (Kronos) sin i otac, a njihova je zgodba jako zanimljiva. Baš anti new-agerski jeziva. To su old-age priče. Ali one su preživjele ispit vremena. Pa valjda zato imaju neku težinu i utisle su se u kolektivnu podsvijest ljudskog roda. I što očekivati braćo i sestre kad se ovi divovi susreću na nebu. Hoće li sin okrenuti leđa ocu? Je li otac neprijatelj sinu? Već gledamo tu predstavu, a biti će još zanimljivije.
