Pun i mlad Mjesec pa onda i sve faze koje su između njih podsjećaju na dualnosti našeg doživljaja ovog svijeta. Svjetlost Mjeseca je odraz izvora, ona je samo refleksija izvorne stvarnosti. Poput slike u ogledalu, ona je iluzija i privid stvarnosti iako izgleda potpuno isto kao i original. Živimo u svijetu svjetlosti i tame, oboje su podjednako prisutni, kao da smo u sredini univerzuma, na nekoj prekretnici sa koje možemo ići gore ili dolje, ovisi o našem izboru. A Bhagavad Gita kaže da ono što je za samospoznatog mudraca dan, to je za materijalistu noć. I obratno. Pošto Mjesec označava emotivnu potrebu njegove dvije faze govore o različitim percepcijama realnosti. Kao što Gita kaže, ono što je za nekog dobro, za drugog je loše. Ono što se meni sviđa tebi je fuj. Sve ovisi o percepciji, kutu gledanja, odgoju i djetinjstvu, prethodnim iskustvima, biološkoj uvjetovanosti i tako dalje. Sve je relativno, mudar je čovjek odavno zaključio. Iza tog subjektivnog poimanja je prava stvarnost, ona je izvor svjetlosti čiji odraz vidimo u nebrojenim oblicima i varijantama. Đjotiš kaže da je Surja ili Sunce duša ili atma natalne karte, a Ćandra odnosno Mjesec je um ili manas. Tamo gdje padne svjetlost Sunca tamo nema tame, sve je obasjano i jasno vidljivo, tada možemo znati istinu. Ostaje samo sjena, a to je Saturn, sin Sunca, koji je odlučio biti sve što je suprotno svom ocu. No Mjesec je odraz, puni se i prazni, čas je ovakav, a čas onakav, promjenjiv i brzo se kreće. To je naš um i stoga u svijetu imamo nespojiva mišljenja, nekompatibilne ideje, ali i osobnosti, ekstreme jednog i drugog polariteta, plus i minus, sjever i jug, lijevo i desno. Sve je u svijetu podložno dualnosti, a naši umovi se snalaze u džungli relativnih informacija i na osnovi sviđanja i nesviđanja biramo istinu koju smatramo apsolutnom. Ima nešto u tome, treba slijediti svoje srce jer ono nikad ne laže. Ali treba i razaznati iluziju od realnosti te prepoznati klopke uvjetovanog uma. Srce treba počistiti, a um fokusirati na apsolutnu istinu. Taj proces može trajati životima, nekima je potrebno mnogo života. Ali baš to znači da se može napraviti prvi korak, sada i odmah, ne treba čekati bolji trenutak jer on neće doći.
