Ponekad me ljudi pitaju “a šta ti radiš?”. Kažem da sam astrolog pa me zamijene za astronoma i pitaju gdje mi je zvjezdarnica, da li imam veliki teleskop i tako to, pitaju da li ćemo uskoro i mi obični ljudi letjeti u svemir. Ali ne, krivo ste me razumjeli, ja se bavim drugim načinom promatranja zvijezda. Ja vam gledam u zvijezde pa onda pričam priče o sudbinama ljudi, svjesnom i nesvjesnom, što to na nas utječe, a nismo toga svjesni i koje bi greške mogli počiniti čak i kad smo ih svjesni. Svjesnosti nikada na pretek, treba toga što više. Volim kada smo svjesni jer tada postajemo svoji, vjerni sebi i individualno snažni. Nesvjesni smo pod utjecajem kolektivnog nesvjesnog. To je ono što nas sve zarobljava, kao neki nevidljivi kavez u koji nas strpaju odmah po rođenju, odmah idemo u neke klasifikacije i kategorije. Zato i astrologija pokušava objasniti planete i zvijezde upotrebom mitova i legendi, između ostalog. Mitovi su dio kolektivne podsvijesti, oni objašnjavaju kako život funkcionira, što je dobro, a što loše, kakva je priroda čovjeka i njegov odnos s bogom ili bogovima. Mitovi su poput obrazaca u našoj podsvijesti, oni utabanaju neuronske putove u našim mozgovima pa se neuroni gibaju točno po toj određenoj stazi i niti jednoj drugoj. Zato imamo misli koje imamo i osjećaje kakve osjećamo. Zato što smo programirani kolektivnim nesvjesnim. Razumijevanjem mitova postajemo svjesni djelovanja naših svjesnih i nekih podsvjesnih procesa, postaje nam jasno, ahaaaa, zato ja tako mislim i osjećam. Mitovi su priče čija simbolika objašnjava način na koji djeluje psiha cijelog čovječanstva. S druge strane svatko od nas je drugačiji i ima originalnu individualnost. No, jedan dio naših osobnosti je uvjetovan utjecajem i očekivanjem okoline. Ljudi se brinu što će drugi ljudi misliti o njima, što će susjedi reći, rodbina, obitelj. Mi razmišljamo: “svi su nešto napravili to i to pa onda moram i ja, to je tradicija ili običaj, ne znam zašto, ali ako svi to rade valjda je dobro”. U nekoj priči je rečeno što je dobro, a što je loše. Bajka ili basna koja nam je pričana prije spavanja urezala je ožiljke u svjesnost i mit je prisutan i djeluje ispod granice radara svjesnosti. Često se događa da kolektivnu psihu poistovjećujemo sa individualnom pa mislimo “takav sam ti ja”. Proces oslobađanja individualne psihe od kolektivnog utjecaja može se nazvati ludilom, ali i oslobođenjem. Rješenje nikad nije grubo odvajanje ili naglo suočavanje sa onim što treba odbaciti, rješenje je uvijek u srednjem putu, putem srca. To znači sinteza i osvješćivanje, širenje svjesnosti i prepoznavanje onog što je pravo, a što krivo.
