Sloboda je odgovornost

Gdje je granica slobode? Postoji li uopće? Dokle seže limit našeg izbora, možemo li sve što poželimo ili postoje ograničenja? Da li ograničenja stvaramo sami ili su ona izvana nametnute činjenice? Na tim se pitanjima lome koplja tisućama godina, a vjerujem da će i dalje, koliko god će postojati čovjek koji razmišlja. Neki kažu da moja sloboda završava tamo gdje počinje tvoja. To znači da ja ne mogu poželjeti nešto što se odnosi na tebe. Ne mogu poželjeti na primjer da me netko voli jer to ulazi u okvir slobode te neke druge osobe. Drugi kažu da treba biti svoj, originalan i jedinstven. Da ne treba slijediti primjere drugih jer tada nisi svoj. Živjeti svoj život, a ne živjeti po primjeru drugih. Slušati i slijediti svoje srce, ako u srcu nešto osjećaš onda je to TO, srce uvijek zna najbolje. Treći kažu da ti treba učitelj. Barem da provjeri radiš li što treba ili činiš budalaštine koje nemaju veze s vezom. Ponekad greške učenika znaju biti kobne i opasne, a učitelj je tu da usmjeri i pruži podršku ispravnom rastu i razvoju.
Istina je u zdravom razumu, kvaliteti trenutka i okolnosti, osjećaju u srcu. Ponekad slijediš nešto jer je to praktično. Drugi put zanemariš praktičnost i zbog ljubavi napraviš nešto ludo. Ponekad se nekako osjećaš i nitko ti ne može objasniti zašto. Nekad si sentimentalan i iracionalan, želje ne možeš kontrolirati i svjesno radiš greške. Svaki trenutak je različit i na svakome od nas je da pronađe jedinstveno individualno pravilo slobode i razumijevanja istine i ono se može u svakom sljedećem trenutku razlikovati od prethodnog.
(na slici je bjeloglavi sup iznad Cresa)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt