Mjesec se vuče kroz Šatabišu do Purva Bhadrapade danas. To je još uvijek područje Vodenjaka u sideralnom zodijaku, a dobro je što je Mjesec sam ili bez utjecaja ostalih planeta, pa možemo biti pomalo mirni i staloženi. Purva Bhadrapada nosi simboliku dva lica ili pogleda koji obuhvaća obje strane. Pomaknuta perspektiva, drugi kut gledanja, uzeti u obzir i drugu stranu neke priče; to nam uvijek proširuje sliku i daje drugačije mišljenje. Mene, na primjer, često muči pitanje zašto se dobrim ljudima događaju loše stvari. Kako to objasniti? Nikom ništa skrivio pa opet živi život koji nalikuje opakoj Božjoj kazni. Većina će ljudi imati velike testove na ispitu smisla života kad se susretne s nepravdama koje nemaju razloga ni uzroka. No proširimo perspektivu; činjenica da je duša vječna i da svojim izborima bira aktivnosti donosi drugu perspektivu. U toj je perspektivi ovaj život samo jedna od stanica na vječnom putovanju duše, zaustavimo se ovdje, na stanici ovog života da bismo obavili nešto što moramo i idemo dalje. Ako svojim izborima biramo, zašto onda biramo loše, zašto biramo pogrešne odnose, krivo okruženje, zašto biramo bolesti? Ne biramo, nitko to ne bira svjesno i namjerno, sve je to samo posljedica ili konačni rezultat naših izbora; mi biramo ono što mislim da je najbolje za nas, ali svaki izbor ima i posljedicu i tu smo kod zakona karme. Hop, tu nas je karma the bitch ščepala. I dalje ne bih razglabao jer tu stvari postaju bolne. To ćemo drugi put, biti će još pisanja i filozofiranja. Poanta je da pogled iz drugog kuta daje razumijevanje koje ne možemo imati ako se držimo isključivo i samo svoje točke gledišta – promjeni točku pa je perspektiva drugačija. To je dar Purva Bhadrapade. Pisao sam jučer kako je svojstvo Vodenjaka da pomiče granice, da se suprotstavlja normama, da uvodi nova načela koja će služiti na dobrobit čovječanstvu. I zato za zaključak evo misli jednog izrazitog Vodenjaka sa Suncem, Merkurom i Saturnom u Vodenjaku (sideralno gledano, molim) – Arthur Schopenhauer:
„A kad bi svaka želja bila zadovoljena odmah kad se pojavi, kako bi ljudi ispunili svoje živote, kako bi im prolazilo vrijeme? Zamislite da se ova vrsta preseli na Utopiju gdje sve raste samo od sebe i purani lete okolo pečeni, gdje se ljubavnici pronalaze bez čekanja i s lakoćom zadržavaju jedno drugo: na takvom mjestu neki ljudi bi umrli od dosade ili se objesili, neki bi se borili i međusobno ubijali, i tako bi sami sebi stvorili više patnji nego što im ih priroda pruža sada.“
