Sudbina ili sloboda izbora? To je vječno pitanje na kojem se lome koplja. Razumijevanje ovih polova važno je za pristup đjotišu, važno je razumjeti što je uvjetovanost, kako smo vezani i zašto, da li se život može promijeniti ili je možda sve već unaprijed predodređeno, imamo li šanse za bolji život ili smo osuđeni na vječnu patnju? Kako to da možemo predvidjeti budućnost ako je čovjek u svakom trenutku svojeg života slobodan odlučiti hoće li ili neće nešto učiniti? Imamo li karmu, možemo li je mijenjati, jesmo li odslužili svoje? Pitanja su mnoga pa evo jedne od mnogih perspektiva na slobodu izbora i uvjetovanost sudbinom ili karmom, ovog puta iz spisa Tripura Rahasya, a to je učenje Dattatreye koji je podučavao Šri Parašuramu:
Među metodama prilaženja Bogu, postoji bogoslužje zbog olakšavanja problema, bogoslužje zbog stjecanja bogatstva i sličnog, te posvećenost Bogu s ljubavlju. Posljednja je i najbolja metoda te sigurno donosi rezultate.
Slično tome, u svakodnevnom životu poglavar kojeg za milost moli čovjek u nevolji, tom čovjeku daje olakšanje od nevolja. Čovjeku poglavar neće pomoći ako se prema njemu nije odnosio iskreno i s poštovanjem. Na sličan način služba ili služenje iz ambicije nosi neodređene i ograničene plodove u skladu s intenzitetom službovanja. Potrebno je puno vremena da predana služba bez prikrivenih motiva bude prepoznata; ona čini da i sitničavi poglavar bude prijateljski nastrojen. Ljudskom gospodaru možda treba puno vremena kako bi prepoznao nesebičan rad; ali Gospodin, Gospodar univerzuma, Onaj koji prebiva u našim srcima, zna sve i brzo daruje prikladne plodove. Kod drugih tipova predanika, Bog mora čekati tijek sudbine – On je to tako odredio; dok za nesebičnog predanika Bog, Gospodin i jedino utočište, daje sve i brine se za njega bez obzira na predanikovu sudbinu ili vlastite zadane zakonitosti. On brzo daruje predanika, a to je zato što je On vrhovni i bez oslonca u ičemu drugome osim u samome Sebi.
Sudbina ili božanski zakoni pred Njim su bespomoćni. Svi znaju da je On zanemario sudbinu i božanske zakone u slučaju Markandeye, slavnog predanika. Objasnit ću ti kako se to uklapa u cijelu pripovijest. Slušaj, najdraži!
(Napomena: Riši Mrikandu, koji je bio bez djece, svojom je pokorom zadovoljio Šivu. Kad mu se Šiva pojavio, molio ga je da mu se rodi sin. Šiva ga je pitao želi li tupog dječaka koji će dugo živjeti ili bistrog dječaka koji će živjeti kratko. Mrikandu je odabrao bistrog sina. Šiva reče, “Imat ćeš briljantnog sina; ali on će živjeti samo šesnaest godina.” Mrikandi se rodio sin koji je bio dobar i vršio je svoje dužnosti, bio je jako inteligentan i pobožan, šarmirajući sve koji su ga sreli. Roditelji su bili presretni s njim, a bili su sve tužniji kako je on odrastao. Kad ih je pitao zašto su tužni, ispričali su mu o Šivinom blagoslovu. Sin reče, “Nema veze, vidjet ću što će biti”, i počeo je s pokorom. Šiva je bio zadovoljan njegovom predanošću i odredio je da će vječno biti šesnaestogodišnjak.)
Zamisao da pojedinac ne može izbjeći vlastitoj sudbini primjenjiva je samo na one slaba uma i nerazumne rasipnike. Yogiji koji prakticiraju kontrolu daha svladavaju sudbinu. Sudbina ne može yogijima nametnuti svoje plodove. Sudbina uzima u svoj zagrljaj samo nerazumne ljude. U skladu sa svojom prirodom, sudbina sačinjava dio cjelokupne prirode. Priroda je samo način za provođenje Božje volje. Božja je volja nepogrešiva i provođenje Božje volje se ne može spriječiti. Oštrica Božje volje može biti otupljena predanošću, a ako ona nije otupljena, sudbina postaje jedan od najvažnijih čimbenika u čovjekovu životu.
