Pun je Mjesec danas, odnosno noćas. Dan kada Mjesec sjaji najviše smatra se danom punine i plodnosti, dan koji je dobro sjeme za rast u budućnosti, ali isto tako dan u kojem osjećaji mogu biti na vrhuncu, pa se preliti kao čaša koja je prepuna, u koju više ne stane, koja nema kapaciteta da primi još više sadržaja. Neki vjeruju da puni Mjesec čini ljude čudnim, da se ponašaju neobjašnjivo, iracionalno, ludo i šašavo. Da, Mjesec utječe na naše emocije.
S druge strane neba, u opoziciji s Mjesecom je gospodin Merkur, retrogradan i vrlo blizu Suncu. Pa da pojasnimo poantu; retrogradni Merkur okreće komunikaciju naopačke, čudne se stvari mogu dogoditi u komunikaciji i netko bi mogao reći ono što nije kako spada. Blizina Sunca predstavlja jak utjecaj ega. Moglo bi se dogoditi da pod utjecajem ega kažete nešto naopako, prekriveni egom i njime zbunjeni. Ego je zadnji omotač materijalne vezanosti, ono što je najteže odbaciti. Zapravo ga je teško i prepoznati. Zbunjeni smo kad mislimo ‘ja sam ovo ili ja sam ono’, uzimamo uloge ovakve ili onakve, zbunjeni smo oko toga što je dužnost i obaveza, a što je zapravo nametnuta dogma ili ustaljena vrijednost društva kojoj više ne znamo ni porijeklo ni svrhu. Sunce je u sideralnom Strijelcu pa se igramo suca, prosvjetitelja i pravednika koji poznaje dharmu i uzima sebi pravo da objasni što je pravo, a što krivo. Sve je to u redu dok se ne uplete ego. Ego je strogi diktator koji nameće svoja pravila, nevidljivo i suptilno, ne primjećujemo ih i smatramo da su to naša pravila, poistovjećujemo se s njima i spremni smo boriti se do krvi te izginuti kako bismo dokazali da smo u pravu. Ego je najbolji političar. Što je to zapravo osjećaj pravednosti i jesmo li mi ti koji trebamo suditi? Tko je tu pozvan da sudi i kome, gdje su te granice koje označavaju dostojanstvo ljudskog života? U pokušaju da ego diktira naopaku komunikaciju, dobro bi bilo držati se jednog univerzalnog pravila. To pravilo vrijedi uvijek i posvuda: u odnosima, u poslu, u duhovnosti, u kreativnosti, u ambiciji i inicijativi. U bilo kojem području vaših i naših života vrijede tri zlatne riječi koje glase: „Gledaj svoja posla!“ Može zvučati grubo ili čak bezobrazno, ali to je suština istine, totalna realnost. Svatko od nas trebao bi gledati svoja posla, baviti se sobom i svojim problemima, brinuti se o sebi primarno i prioritetno.
Ponekad gledam galebove koji jezde po strujama vjetrova u visinama, klikću oni, glasaju se bučno, nešto razgovaraju. Zapravo, gledaju svoja posla i jedino što rade je da traže nešto, što god, da strpaju u svoj kljun. A netko dolje, neki čovjek, hoda u blatu (puno je kiše padalo), umišljen kako on, jelte, ima široke horizonte i kako on zna što je iza onog brda. Pa priča on i objašnjava, pametno zbori i uvjerava, sipa filozofiju iz rukava što bi i kako trebalo. Budimo kao galeb i gledajmo svoja posla. Čak i ako iz svoje visoke perspektive vidimo što je iza brda, gledajmo svoje stvari i brinimo se za sebe i svoje. Hajdemo emocije koje će danas preliti čašu usmjeriti u nešto kreativno, lijepo, ugodno, zabavno i veselimo se blagoslovu života!
