Category Archives: Blog – hrvatski

Danas Mjesec ulazi u vode znaka Riba. Tu je i Jupiter, pa nas sljedeća dva dana prati istraživanje dubina mašte, intuicije, filozofije, duhovnosti, putovanja u skrivene dubine oceana podsvijesti, traženje odgovora na pitanja smisla života, uzdizanje materijalnog prema duhovnom, prelazak iz nižeg stanja u više stanje, putovanje i traženje zelenije trave kod susjeda, odnosno savršenstva tamo gdje ono ne postoji.

Početak znaka Riba spada u Uttara Bhadrapada nakšatru koja se bavi upravo ovim temama; ona predstavlja odlazak iz jednog svijeta u drugi svijet. Nešto poput smrti, kada napuštamo jedno tijelo da bismo prihvatiti sljedeće. Da bismo bili uspješni u tom procesu, zapravo u bilo kojoj životnoj promjeni, moramo umrijeti prije smrti. Kako da umremo prije smrti? Priče uvijek lijepo posluže kao metafora poruke koja se želi prenijeti pa evo priče o tome:

Jednom je jedan trgovac išao poslom u veliki grad. Trgovac je kao kućne ljubimce imao dvije papige koje je držao u kavezu. Jedan papagaj je rekao trgovcu: „Putem do grada ćeš doći do drveta na kojem borave naši prijatelji. Prenesi im poruku da smo mi u kavezu.“

Kada je trgovac došao do drveta, predao je poruku papigama. Čim su čule da su im prijatelji u kavezu, viknule su: „O, moj Bože, naši prijatelji su u kavezu, a mi letimo slobodne!” Od velike tuge sve papige su pale na zemlju kao mrtve. Trgovac je bio iznenađen pojavom, ali je nastavio svojim putem do grada.

Kad se trgovac vratio iz grada, papige su zatražile poruku od svojih prijatelja i on im je ispričao sve događaje.

Čim su čule da su im prijatelji umrli od tuge, i one su povikale: „O, Bože, naši prijatelji su umrli slušajući da smo u kavezu!” i također pale mrtve od tuge. Trgovac, vidjevši da su papige mrtve, izbacio ih je iz kaveza. No čim ih je izbacio, obje su papige jednostavno poletjele prema otvorenom nebu.

Pouka: Umri prije smrti da se oslobodiš kaveza ovoga svijeta.

Mjesec se vuče kroz Šatabišu do Purva Bhadrapade danas. To je još uvijek područje Vodenjaka u sideralnom zodijaku, a dobro je što je Mjesec sam ili bez utjecaja ostalih planeta, pa možemo biti pomalo mirni i staloženi. Purva Bhadrapada nosi simboliku dva lica ili pogleda koji obuhvaća obje strane. Pomaknuta perspektiva, drugi kut gledanja, uzeti u obzir i drugu stranu neke priče; to nam uvijek proširuje sliku i daje drugačije mišljenje. Mene, na primjer, često muči pitanje zašto se dobrim ljudima događaju loše stvari. Kako to objasniti? Nikom ništa skrivio pa opet živi život koji nalikuje opakoj Božjoj kazni. Većina će ljudi imati velike testove na ispitu smisla života kad se susretne s nepravdama koje nemaju razloga ni uzroka. No proširimo perspektivu; činjenica da je duša vječna i da svojim izborima bira aktivnosti donosi drugu perspektivu. U toj je perspektivi ovaj život samo jedna od stanica na vječnom putovanju duše, zaustavimo se ovdje, na stanici ovog života da bismo obavili nešto što moramo i idemo dalje. Ako svojim izborima biramo, zašto onda biramo loše, zašto biramo pogrešne odnose, krivo okruženje, zašto biramo bolesti? Ne biramo, nitko to ne bira svjesno i namjerno, sve je to samo posljedica ili konačni rezultat naših izbora; mi biramo ono što mislim da je najbolje za nas, ali svaki izbor ima i posljedicu i tu smo kod zakona karme. Hop, tu nas je karma the bitch ščepala. I dalje ne bih razglabao jer tu stvari postaju bolne. To ćemo drugi put, biti će još pisanja i filozofiranja. Poanta je da pogled iz drugog kuta daje razumijevanje koje ne možemo imati ako se držimo isključivo i samo svoje točke gledišta – promjeni točku pa je perspektiva drugačija. To je dar Purva Bhadrapade. Pisao sam jučer kako je svojstvo Vodenjaka da pomiče granice, da se suprotstavlja normama, da uvodi nova načela koja će služiti na dobrobit čovječanstvu. I zato za zaključak evo misli jednog izrazitog Vodenjaka sa Suncem, Merkurom i Saturnom u Vodenjaku (sideralno gledano, molim) – Arthur Schopenhauer:

„A kad bi svaka želja bila zadovoljena odmah kad se pojavi, kako bi ljudi ispunili svoje živote, kako bi im prolazilo vrijeme? Zamislite da se ova vrsta preseli na Utopiju gdje sve raste samo od sebe i purani lete okolo pečeni, gdje se ljubavnici pronalaze bez čekanja i s lakoćom zadržavaju jedno drugo: na takvom mjestu neki ljudi bi umrli od dosade ili se objesili, neki bi se borili i međusobno ubijali, i tako bi sami sebi stvorili više patnji nego što im ih priroda pruža sada.“

Mislim da je danas praktičan dan, jedan od onih u kojem možemo djelovati iz znanja, raditi ono što smo naučili, primijeniti vještine koje smo stekli i biti vrlo praktični, konkretno primijeniti znanje. Znanje je spoznaja o istinama života, znanje je sreća koja izvire iz zahvalnosti i poniznosti, znanje je osjećaj povezanosti s prirodom i svim živim bićima. Ovi zaključci slijede iz simbola utorka – koji je dan Marsa, stoga aktivan i poduzetan, praktičan i konkretan, voli dostignuća i pobjedu. Tu je zatim i panćami ili peti lunarni dan – tithi. Taj je pod vladavinom Jupitera ili božanskog Gurua. Kombinacija znanja i aktivnosti danas na vrhuncu.

Mjesec je u nakšatri Dhaništa, ali već u jutarnjim satima prelazi u Šatabišu. A to je kontemplativno područje pod vladavinom Rahua i usred znaka Vodenjaka. To je kao neka crna rupa u koju uđeš da bi izašao na nekom drugom kraju u skroz različitoj dimenziji. Rahu je onaj koji voli krajnosti jer se jedino u krajnostima mijenjamo, jedino kad dođemo do samog kraja možemo promijeniti smjer. Zapravo, smjer možemo promijeniti uvijek, ali kad smo na samom kraju onda je neminovno i neizostavno da se smjer mijenja, nema druge opcije. Vodenjak tako smatra da kršeći pravila može ostvariti pomak prema naprijed, kao neki ćaknuti znanstvenik koji vjeruje u čuda, reformator koji propituje dogmu ili punker koji šok terapijom želi promijeniti svijet. Svi oni i još mnogi slični uzimaju sebi za pravo da prijeđu preko zamišljene crte koja dijeli pravo od krivog i pomiču granice kako bi proširili svoje spoznaje i iskustva. Pa danas zaronimo u sebe i izronimo s originalnim spoznajama koje ćemo primijeniti da pomaknemo granice!

Evo nas u ponedjeljku, nakon blagdanskog vikenda. Mjesec putuje kroz Šravana sazviježđe, a u rano poslijepodne kuca na vrata Dhaništa sazviježđa. Lunarni dan je ćaturti ili četvrti dan nakon mladog Mjeseca, a taj se dan smatra općenito negativnim. Merkur usporava i približava se retrogradnosti (29. 12.). Venera juri u konjunkciju sa Saturnom, a bliži se i dan kad se bogovi bude (Makara sankranti – 14. 1. 2023.).

Šravana je sazviježđe slušanja i učenja. Nedavno je bilo riječi o predavanju, onom stanju u kojem se prepuštaš planu koji je veći od tebe. A danas je tema slušanje. Slušanjem sve počinje, na početku bijaše riječ, prvostvoreni je trebao čuti riječ koja ga je inicirala u misiju kreiranja svih svjetova. Iako je njegova inteligencija nenadmašiva, trebao mu je poticaj, neki impuls koji mu je pokazao kuda i kamo treba krenuti. Purane opisuju kako je Brahma, prvorođeno biće, odmah po rođenju bio zbunjen. Oko njega je bila potpuna praznina pa je krenuo tražiti uzrok svog rođenja, tko je njegov roditelj i koji je njegov zadatak. Nije bilo drugog načina, uzrok se nije mogao pronaći pa se moralo dogoditi da je zvučna vibracija dospjela do Brahme, te je ona u njemu probudila spoznaju o onom što mu je činiti. To je bila riječ tapa, ona mu je dala do znanja da će sve što treba znati spoznatim vršenjem strogosti, pa je sjeo u meditaciju i tako ostao sve dok nije začuo Gayatri mantru koja je potekla iz flaute Šri Krišne. Tako je Brahma postao kvalificiran da uzrokuje “big bang” ili kreaciju cijelog ovog univerzuma.

Slušanjem primamo zvučnu vibraciju koja stvara promjenu u nama. Zvuk utječe ne samo na naše znanje i misli nego i na stanice našeg tijela te na suptilno stanje uma. Poznata su istraživanja o utjecaju zvuka na vodu i na biljke. Zbog svega toga je izrazito bitno kakvim se zvukovima izlažemo, odnosno što slušamo, što dopuštamo da uđe u naše uši i da djeluje na um i suptilno stanje svijesti. Zvukom se prenosi znanje, a ono mijenja svijet. Danas razmislimo o tome što puštamo u svoje uši, pa do mozgova i srca.

Mjesec je danas u pobjedničkim nakšatrama: Purva i Uttara Ašada. To je tako, Mjesec se brzo kreće i pokazuje uspone i padove, pokazuje kad smo zadovoljeni i osjećamo se kao da smo na nekom vrhu, a kad smo dolje, skroz nisko, na dnu. Ponekad pobjeđujemo, a nekad gubimo, svijet je u stalnoj vrtnji pa se u skladu s time izmjenjuju pobjeda i gubitak. Zbog te vrtnje dani su različiti, pa nam jedan može biti dobar, a baš sljedeći loš. A mi, ljudi ko ljudi, prepuštamo se emocijama u svakom slučaju, radujemo se ili žalimo. Valovi nas nose bili oni lagani i topli ili burni, bijesni i potapajući. A koliko se u svemu tome iskreno predajemo nekom višem cilju ili svrsi, nečem što je veće od nas i od naših dnevnih ushićenja ili prolaznih tuga?
Prije neki dan bijah upitan: jesi li dopustio Bogu da radi na tvom srcu? To je bilo pitanje za razmišljanje. Ima nešto u tome, u toj predaji, dopuštanju, prepuštanju. Poput vojnika koji se bori za goli život i biva okružen sa svih strana. Tada shvaća da mu ništa drugo nije preostalo nego da baci oružje, digne ruke, okači bijelu zastavu i viče “predajem se”. Da, možda bismo se i mi mogli češće predavati, a ne boriti protiv svih i svega, a na kraju najviše protiv samih sebe. Ima jedan princip, deveti među principima koji govore kako djelovati u bhakti-yogi. A taj jedan spomenuti, zadnji i konačni od svih njih devet, uči o predaji. Atma-nivedanam znači predaj svoju dušu. Atmu, dušu, ne samo tijelo, um, ime i slavu nego dušu, a to je sve što imamo. Drugo niti nemamo, nije naše i može nam biti oduzeto; i bit će, prije ili kasnije.
Recimo, ponekad smo u situaciji kao i onaj vojnik koji pod prijetnjom oduzimanja života preda taj isti život u ruke protivnika. Ne baš da nam se prijeti puškom i bombom, ali nemamo više opcija, ne znamo gdje bismo, što bismo i kako bismo, zbunjeni smo perpleksijama zamršene karmičke mreže i ništa više ne pomaže niti donosi odgovore. Osjećaj je tada “dižem ruke i predajem se, nek me voda nosi”.
Dakle, predaj svoju dušu, brate mili i sestro draga! Netko ili nešto zna bolje od nas, netko ima širu perspektivu, vidi nas odozgo dok poput štakora u labirintu tražimo izlaz. Netko ili nešto je graditelj tog labirinta, inženjer koji je projektirao cijeli svemir. Valjda On zna što je dobro za nas. Uglavnom, da skratim priču koja se može pričati tisućama godina kroz tisuće usta, taj osjećaj kad se predaš struji, pa te nosi točno tamo gdje trebaš biti, treba nam toga češće, a cijena je vjera, odnosno povjerenje da će nas taj tok odnijeti na pravo mjesto.