Volim kad mi pišete osvrte ili svoja mišljenja, iskustva, događaje. Zahvalan sam na tome, čak i ako ne odgovorim jer imam ovo i ono svašta nešto što trenutno rješavam i odnese me negdje pa zaboravim na sve starije od 7 dana.
I tako, nedavno sam dobio osvrt koji mi je postavio pitanje: možemo li planete (u đjotišu su to “grahe”) svrstavati u kategorije kao “ova je dobra, a ova loša”. Otac đjotiša Parašara Muni svrstava grahe u dvije kategorije (jedna od mnogih podjela) kao “šubha” i “krura”, odnosno dobroćudne i zloćudne, povoljne i nepovoljne, dobre i okrutne. Na samom početku učenja đjotiša učimo se planete raspoznati po tome da li su povoljne ili nepovoljne. A opet, što je dobro, a što loše? Da li je to samo još jedna od mnogih relativnih kategorizacija u ovom smrtnom svijetu. Tko je zapravo autoritet da nam odvoji dobro od lošega. Da li su to samo neke oznake koje je društvo stvorilo, društvo pod utjecajem nametnutih dogmi, patrijarhalnih tradicija, nekih nerazumljivih običaja i rituala koje ne propitujemo nego samo slijedimo. No ipak, po zdravom razumu, a i po učenjima Parašara Munija možemo se složiti što je relativno dobro, a što relativno loše u ovom svijetu.
Nakon tih prvih koraka učimo da imamo dobroćudnike koji postanu privremeno zloćudni i obratno, da dobre planete mogu donijeti loše rezultate, sukobe, bolesti, neuspjeh i nezadovoljstvo. Kaže se da u svakom dobru ima neko zlo i u svakom zlu čuči neko dobro. Tu već počinje zbrka. Jer kako jedan Jupiter može biti loš, a jedan Saturn može biti dobar, kako to? Tu već vidimo površnost ideje da je jedna graha dobra, a druga loša. Je li u redu zaključak da grahe igraju zadane uloge? To je sada već treći zaključak.
Na samom početku razumijevanja đjotiša moramo krenuti od nečeg krajnje osnovnog, kao npr razumijevanje da je nešto dobro, a drugo loše, s jedne strane je crno, a s druge bijelo. Kasnije možemo graditi svoje razumijevanje da postoje mnoge nijanse sivog, ali i mnoge boje. Grahe igraju uloge. One su kao službenici i namještenici u vladi univerzuma. Službenik nije ni dobar ni loš, on samo radi svoj posao, u ovom slučaju brine se da svatko dobije baš ono što zaslužuje. Zakon očuvanja energije je savršen i djeluje na svim nivoima; dobiješ ono što daješ. Sve je savršeno posloženo u vladi univerzuma. A premijer, predsjednik ili lider te vlade je potpuno nepristran. On se ne bavi kategorijama kao “dobro” i “loše”, ne uzima strane, ne ide na izbore i ne glasa za ove protiv onih. Grahe su dakle službenici u vladi tog nepristranog vladara. I njih baš ne zanima kako ćemo ih zvati i truditi se razumjeti ih. One rade svoj posao, kako su radile prije tisuće godina tako će i za tisuće godina u budućnost.
Sa apsolutnog nivoa gledano sve je dobro. Nema lošeg, postoji samo dobro. Svako ljudsko biće trebalo bi se truditi doći na taj nivo apsolutnog (duhovnog) znanja i blaženstva. No, ovaj svijet nije stvoren za apsolutno savršene i duhovno prosvijetljene. Oni su već tamo, onkraj, u nekim duhovnim dimenzijama. U ovom svijetu dualnosti moramo razlikovati, moramo se nekako snaći i preživjeti. Zato inteligencija služi za diskriminaciju dobrog od lošeg, bijelog od crnog u ovom svijetu. Svi smo ovdje zbog neke svrhe, kad bi bili apsolutno čisti ne bi bili ovdje. Znači ima nešto crno što je prilijepljeno za nas, neki to zovu karma. Dok imamo karmu igramo utakmicu u ovom svijetu po pravilima igre. Jedno od pravila kaže: “ovo je dobro, a ono je loše”. Zato nam ta pravila trebaju. Trebaju nam dok se ne uzdignemo na apsolutni nivo. Tada planete neće biti loše. Biti će apsolutno dobre ili uopće neće postojati kao planete sa svojim ulogama i u svemu ćemo vidjeti savršeni red i imati ćemo blaženi mir i zadovoljstvo. Do tada čujemo se još i diskutiramo o dobrim i lošim planetima.
