Krišna čaturdaši je četrnaesti dan tamne četrnaestodnevnice odnosno dan prije mladog Mjeseca i preporučuje se za štovanje Šive. Svaki krišna čaturdaši je Šiva Ratri ili svečanost slavljena Šive, dan u kojem posvećenici vrše rituale poput posta, pjevanja mantri, štovanja Šiva lingama i bdijenja tijekom cijele noći do jutra sljedećeg dana. Takvih dana ima dvanaest u okviru godine dana, ali jedan od njih je poseban i zove se Maha Šiva Ratri ili „veliki Šiva Ratri“. Takav Šiva Ratri, jedinstven među njih dvanaest, se slavi sa posebno velikom pompom i odvija se tijekom čaturdašija u mjesecu Magha ili Phalguna, a to je obično u drugoj polovici februara ili u prvoj polovici marta.
Zašto je ovaj dan poseban, odnosno drugačiji od drugih?
Mahabharata je ogroman ep pun priča koje objašnjavaju brojne detalje pa tako i važnost ovog dana. Veliki ratnik Bhišma je ležao na bojnom polju tijela probodenog bezbrojnim Arđuninim strelicama. On je odlučio ispustiti svoju dušu u točno određenom trenutku i dok je čekao taj povoljni trenutak oko njega su se okupili poglavari pobjedničke vojske. Djed Bhišma je bio poštovani predak i zaštitnik kraljevskog trona, iskoristio je priliku i pričao o mnogim temama, od politike, sociologije, prava i morala, religije pa i društvenih funkcija i svečanosti u koje spada i dan Šiva Ratri. Bhišma je tako ispričao priču o lovcu koji je živio na taj način da je lovio životinje i prodavao njihovo meso. Svoju je obitelj uzdržavao ubijajući ptice i ostale divlje životinje u šumi. Jednog je dana lutao šumom i shvatio da se neće stići vratiti kući na vrijeme. Popeo se na stablo i odlučio prenoćiti na stablu. Tog je dana uhvatio jelena pa ga je vezao za granu i tako ostavio. Dok je ležao na grani tog bilva drveta bilo mu je dosadno pa je čupkao lišće bilva drveta i bacao ih na pod. Obuzela ga je tuga misleći na svoju obitelj i gladnu djecu. Tako je plakao sjećajući se djece koja kod kuće zabrinuto i gladno čekaju svog oca. Na taj način je plačući i čupkajući lišće proveo cijelu noć. Ujutro je sišao s drveta i prodao jelena te se namjeravao vratiti kući. U trenutku kada je odlučio prekinuti svoj post kojem se je neželjeno morao podvrgnuti cijelog prethodnog dana i noći sreo je prosjaka koji ga je zamolio za malo hrane. Podijelio je svoj obrok s prosjakom i vratio se kući svojoj obitelji.
I tako su prolazili dani do trenutka smrti našeg lovca. U trenutku smrti po njegovu dušu su došla dva glasnika Šive i odveli ga u Šivino prebivalište. Objasnili su mu da je tu privilegiju zaslužio tako što je ne znajući za to, postio upravo na dan Šiva Ratri. Ispod drveta na kojem je proveo noć bio je Šiva Lingam, a lišće bilva drveta je Šivina omiljena ponuda. Dok je bacao lišće na Šiva lingam njegove suze su padale na lingam i okupale ga. Na taj je način lovac nesvjesno štovao Šivu i zaslužio provesti mnoge rajske godine u Šivinom prebivalištu. Nakon mnogih godina uživanja rodio se ponovo kao imućni pobožni kralj Čitrabanu.
Skanda Purana navodi sljedeće: onaj tko izvrši štovanje Šive na dan čaturdašija neće se više nikada roditi u ovom smrtnom svijetu. Čak i onaj tko ne posti, ali bdije cijelu noć u sjećanju na Šivu nakon smrti odlazi u Njegovo prebivalište.
Gospodin Šiva se zove Ašutoša što znači „onaj kojeg je lako zadovoljiti“. Omiljena ponuda kojom je Šiva zadovoljan je lišće drveta bilva. Post i recitiranje mantre „om namah šivaja“ se preporučuje tokom ovog dana kako bi svjesnost usmjerili u razumijevanje Šive i privukli Njegove blagoslove. Šiva je tog dana prisutan u lingamu. Post tijekom tog dana namijenjen je kontroli rađa-gune ili odlike strasti, a post tokom noći namijenjen je kontroli tamas-gune ili odlike neznanja. Dnevni post pomaže ojačati odlučnost i samo-kontrolu, pomaže da se prekinu vezanosti lošim navikama, a noćni post simbolički predstavlja želju štovatelja da njegova svjesnost bude budna i u doba najvećeg mraka. Na taj način, posteći tijekom dana i noći stječemo kontrolu nad dvije odlike materijalne prirode (rađa-guna i tamas-guna) i oslobađamo se njihovih utjecaja.
Šiva je jedan od tri guna-avatara ili predstavnika odlika materijalne prirode te Šiva utjelovljuje tamas-gunu ili odliku neznanja. To ne znači da je sam Šiva u neznanju, on je zadužen za kontrolu te odlike unutar ovog materijalnog svijeta. U Padma Purani je na sljedeći način opisano kako i zašto Šiva vlada tamas-gunom. Jednom davno, u doba Svayambhuva Manua, postojali su mnogi moćni demoni predvođeni hrabrim i herojskim Namućijem. Ovi demoni su postali utjecajni štujući Višnua. Vršeći pokore očistili su se svih grijeha i bili nepobjedivi. Deve (polubogovi) predvođeni Indrom su u njima vidjeli svoju konkurenciju te su uzeli utočište u Višnuu sa molbom da pobijedi neuništive demone čiji utjecaj sve više raste. Višnu se tada okrenuo Šivi i zamolio ga da zbuni demone. Šiva je toliko moćan da demonske prakse na njega nemaju utjecaj, ponašanje i mentalitet demona njega ne može dotaći, a kamoli onečistiti. Višnu je zamolio Šivu da kreira svete spise koji će zbuniti umove demona, da se pojavi pred ateističkim mudracima i da svojom moći sugestije utječe na njih. Na taj su način stvorene Purane u tamas-guni te one podučavaju doktrine kroz odliku neznanja. Šiva je zamoljen da se pojavi ukrašen simbolima poput lubanja i kostiju, tijela prekrivenog pepelom i životinjskim kožama te da uspostavi red svojih štovatelja koji njega smatraju vrhovnim bogom. Čuvši molbu Višnua Šiva je, iako je odličan govornik, zanijemio. Bolno je bilo prihvatiti ovu instrukciju pa ga je Višnu utješio rekavši da će ukoliko redovno recitira mantru od šest slogova biti oslobođen bilo kakvih loših reakcija na svoja djela. Ta mantra glasi “šri ramaja namaha”.
Na taj su način demoni štovali Šivu nudeći mu meso, krv i sandalovu pomast. Dobivši mnoge blagoslove postali su opijeni materijalnim moćima, slavom i bogatstvom. Po riječima Padma Purane Šiva vrši ovu službu za dobrobit bogova.
Postoje primjeri kada Višnuovi poslanici štuju Šivu. I sam Šri Krišna koji je po Bhagavata Purani svayam bhagavan ili Izvorni Gospodin je u zgodi opisanoj u Mahabharati štovao Šivu u želji da dobije sina. Šri Krišna je tako sa Đambavati dobio sina Sambu.
Šri Rama je štovao Šivu pa je jedno od Šivinih imena Ramešvara ili “gospodar Rame”. Blagoslovima Šive Šri Rama je pobijedio zloglasnog vladara Ravanu i uspostavio vladavinu pravde.
U spisu Višnu-dharmottara je pripovijest o demonu koji je prisiljavao jednog vaišnava brahmanu (štovatelja Višnua) da štuje Gospodina Šivu. Vaišnava je razmišljao ovako: “Gospodin Šiva je inkarnacija odlike neznanja, a Gospodin Narasimhadev uništava neznanje. Zbog toga ću štovati Šivu sa mantrom om narasimhaya namaha.” Kada je demon to vidio izvukao je svoj mač u želji da odsječe glavu štovatelja. No, iz Šiva lingama se tada pojavio Narasihmadeva koji je brže-bolje odsjekao glavu demonu. Ova priča ilustrira poantu da se u Šiva lingamu nalazi Gospodin Narasimhadev, poslanik Višnua.
Višnu i Šiva su toliko identični da ponegdje postoje božanstva koja su polovicom Šiva, a drugom polovicom Višnu. Takvo se božanstvo naziva Hari Hara. Višnu i Šiva su nerazličiti, a u Brahma Samhiti se navodi da se Šiva razlikuje od Višnua kao što se jogurt razlikuje od mlijeka.
Art by Nikolay Todorov
