Venera je u Ribama pa obrađujem teme ljubavi, savršenstva, idealiziranja, ali i razočarenja u ljubavnim iskustvima. Ribe su dualni znak, most između materijalnog i duhovnog svijeta, a Venera pokušava spojiti materijalnu i duhovnu ljubav. Ribe imaju momente krajnosti između dviju polarnosti; idealiziraju ljubav, maštovite su pa u svojoj mašti završe u utopiji, ponekad se granica realnosti i iluzije gubi, a Riba je u tome majstor – zamagliti granicu i maštu predstaviti kao zbilju. Današnja teza jeste:
Ljepota je koncept podložan subjektivnosti. Sljedeća priča obrazlaže tu tvrdnju:
Bio jednom jedan princ, ljepši i od samog Kupida. Bio je oženjen za jednako lijepu damu i bio joj je jako odan. No njegova se dama zaljubila u slugu koji im je posluživao alkoholna pića. Taj je sluga, kako bi mogao uživati sa princezom, posluživao više pića nego što je trebao pa se princ počeo često opijati i tako pijan povlačiti u svoje odaje. Bludna princeza i sluga su se mogli neometano družiti, a princu su podvalili prostitutku sa ulice koju je on svaku večer pijan obgrlio. Princ je mislio kako je najsretniji čovjek na svijetu jer pored sebe ima takvog anđela, svoju odanu ženu. Nakon nekog vremena sluga je pod pritiskom posla zaboravio ostaviti piće na prinčevom stolu pa princ nije popio mnogo. Obuzet pohotom princ se povukao u svoje odaje i u mraku noći uživao sa uličarkom ne primijetivši da to nije njegova žena. Kad se je razbudio primijetio je da pored njega nepoznata žena te je počeo postavljati pitanja. Gdje je moja žena, tko si ti i što radiš ovdje? Zatim je pobijesnio i zaprijetio bludnici da će je smaknuti, a ova je u strahu sve priznala. Odvela je princa do skrovišta gdje je našao svoju predivnu princezu u zagrljaju sa slugom. Princ se od tog prizora skamenio. Nakon što se pribrao počeo je razmišljati: sram me bilo, ovisan sam o piću koje me opija pa ne mogu raspoznati istinu, sram bilo ove budale zaluđene požudom, bio sam obmanut i vjerovao da je moja žena uvijek uz mene dok je ona u tajnoj ljubavi glumila odanost meni kao što prostitutka glumi ljubav prema razvratnoj budali. Postoji li budala veća od mene koji sam prevaren od strane uličarke i zaveden njenim ljubavničkim vještinama. I opet, što je lijepa princeza našla u zagrljaju običnog sluge? Princ je tako razočaran odlučio da će napustiti društvo i otišao je u šumu živjeti samotnim i isposničkim životom.
Ljepota je samo koncept u umu. Ono što je za mene lijepo drugom je odbojno. To znači da ljepota nije apsolutna, ona je promjenjiva i privremena kategorija. U umu se stvara ideja o ljepoti u skladu sa vlastitim konceptima koji se ponavljaju iznova i iznova. Crtež koji um crta postaje sve jasniji dok se ne pojavi kao čvrsti objekt. Ako hodamo stazom preko livade obrasle travom, nakon što smo mnogo puta prošli istim mjestom iza nas će ostati utabana staza. Tako i ono što se ponavlja u umu postaje navika, običaj ili ustaljena norma. Kada se norme ili koncepti ljepote utvrde u individualnom umu tada se javlja privlačnost koja vezuje um zbog stalnih mentalnih asocijacija. A priča o princu i princezi (preuzeta iz Tripura Rahasye) opisuje relativnost ljubavi i odanosti.
