Najkraći je dan u godini. Prekretnica je u gibanju Sunca, danas je u ekstremu, u najudaljenijoj točki. Danas počinje novi put Sunca, počinje se približavati sredini, nebeskom ekvatoru. Trebati će mu tri mjeseca da dođe tamo, ne ide preko noći, za prave stvari treba vremena. Prekretnice su bitne, priroda se giba u ritmovima, sve kruži, puni se i prazni, redovno ponavlja, umire i rađa, dolazi do ekstrema jer jedino tamo, na tom opasnom rubu sjedi prilika za promjenom i čeka, čeka, čeka. U ekstremu, krajnjoj točki, zadnjoj stanici, slijepoj ulici, dnu svih dna, tu se stvari mijenjaju. Kad ne ide dalje onda promijeniš smjer jer ne može drugačije. Kad si na dnu nema drugog smjera nego prema gore. Kad si na rubu provalije nema druge nego vratiti se nazad. I granice su dobre, treba postaviti granice i držati se granica. Ponekad se granice čine besmislene i da je sve u redu, da je sve pod kontrolom, bezazleno, samo se šalimo, igramo, zezamo. A onda dođe do toga da te prelazak preko granice gurne u provaliju. Danas je Sunce na granici i ono točno zna gdje mu je mjesto. Sunce neće preći granicu, vratiti će se u sredinu. Budimo kao Sunce, znajmo svoje mjesto, gdje pripadamo i kamo idemo. Društvo je poremećeno već pet tisuća godina, ali priroda radi kao savršeni sat, priroda je zapravo savršeni sat. Danas je početak povratka u sredinu pa neka tako i bude u životima ljudi. Sjetite se Sunca i zahvalite na životu.
