Svi bi mi htjeli da nam bude dobro. Ne želimo, ne volimo, grozimo se lošeg. Samo da je dobro, da ne žulja, ne boli, da nema neugode. Kad uživamo dobru karmu sretni smo i zadovoljni. Ali zakon koji je jedan mudrac razotkrio kaže “Alles ist relativ”, odnosno sve je relativno. Da li je “dobro” koje želimo kao što dijete žudi za svojim omiljenim mekanim medvjedićem stvarno dobro ili je to nešto relativno koje je s jedne strane stvarno dobro, a s drugog konca loše? Kad uplakanom djetetu daš pufastog medića ono se smiri. Valjda taj medo ima neku magičnu moć ili posebnu vibraciju koja smiruje nervozne bebe. Možda odrasli na sličan način traže ugodu bilo koje vrste ili ono nešto što je “dobro” u životu. Dobro nas smiruje i opušta, zadovoljava. Da li je to stvarno dobro? To je relativan svijet, u kojem imamo dobro i loše, crno i bijelo. Iznad njega ili uz, paralelno s relativnim prožimajući sve relativnosti postoji apsolutni svijet. Za lakše razumijevanje nazovimo ih materijalni i anti-materijalni. To ne znači da je onaj anti-materijalni svijet izvrnut naopačke poput negativa. Ne, u apsolutu je sve dobro, sve ima svoje savršeno mjesto i svrhu, sve je pogođeno i sve štima. Nama je teško shvatiti kako nešto loše može imati i onaj drugi pol koji je dobar, kroz koji učimo, rastemo ili se možda čistimo poput dijamanta, okajavamo ili vraćamo dugove s kamatama. Teško je to shvatiti, pogotovo kad se suočavamo s drastičnim životnim problemima. Isto tako, kako shvatiti da ono što smatramo dobrim ima nedostatke i da je to zapravo zamka. Dobro je prolazno, dobra karma je potrošna roba. Dobra karma nas opušta, što je ponekad dobro, ali također vezuje za iluzorno shvaćanje da je ovaj relativni svijet jedina realnost. Zašto ne bi proširili horizonte i shvatili da ono što je za nekog dobro drugom je loše, što je za nekoga otrov drugome je lijek. Kad je nekome loše, netko drugi uživa. Na ovom dijelu svijeta je ljeto, a tamo dole je zima. Noć i dan se izmjenjuju od početka pa do kraja ove kugle na kojoj se svi zajedno vrtimo u krug i oko Sunca i tko zna još čega. Svaka noć završi i svane dan i tako unedogled, prije nas i nakon nas. Najteže je u teškom trenutku shvatiti što dobroga nosi težina tog izazova. Teško je naći taj odgovor. I nitko nije savršen da zna sve odgovore pa da mu bude skroz kristalno jasno zašto i kako. Svijet je neograničen, prostorno i vremenski. Kako onda znati svaki kutak ovog svijeta, svaki uzrok i posljedicu? Ostaje nam samo da imamo povjerenje u savršenstvo zakona prirode, Alles ist relativ, zakon očuvanja energije nas nikad neće iznevjeriti; ako daješ dobro dobiti ćeš dobro.
