Nakon prvih jutarnjih zraka Sunca emotivni intenzitet raste kako se Mjesec približava Rahuu. Ova drama odvija se u Bharani nakšatri koja je dom Venere i pod vladavinom Yame ili boga smrti. Venera je ona koja oživljava; Šukra je dobio posebnu moć da može oživjeti mrtve upotrebom mantre koja pobjeđuje smrt (Maha Mritjunđaja mantra), a Yama odvodi duše s ovog svijeta. Tema današnjeg tranzita Mjeseca je rođenje i smrt. I jedno i drugo je bolno, ali su neophodni trenuci u životu svakoga. Kao što svi otpaci koje bacimo na kompostnu hrpu nakon nekog vremena postaju vrijedno gnojivo puno hranjivih tvari, tako se i život preobražava u smrt, a smrt ponovo u život. Mnogo se puta u životu trebamo roditi, izaći iz maternice koja nas čuva i štiti, ali i ograničava. Rođenje je neophodan trenutak u rastu, ne možeš ni početi živjeti ako prije toga ne prođeš kroz bolan proces rođenja. Taj trenutak omogućava slobodan i nesputan rast i razvoj svih životnih potencijala.
Ovom prigodom slijedi priča:
U majčinoj utrobi zajedno su boravile dvije bebe, blizanci. Družeći se razgovarali su i prvi je upitao:
“Što misliš, ima li života nakon poroda?”
“Pa da, trebalo bi nešto biti. Možda je ovo što sada živimo samo priprema za ono što nas čeka kasnije.”
“Ma gluposti, nema života nakon poroda, kakav život može postojati nakon poroda?”
“Pretpostavljam da će biti više svjetla, da će naša tijela biti slobodnija, ovdje smo doduše u sigurnom i zaštićenom okruženju, ali istovremeno i sputani pa ne možemo rasti. A nakon poroda, možda, možda ćemo moći hodati, zamisli. I jesti ustima, zamisli to, možda ćemo imati osjetila za koja sada ni ne znamo da postoje. Zamisli to stanje u kojem naša tijela nisu ograničena i u kojem možemo slobodno rasti i napredovati u željenom smjeru koji god on bio.”
“Odakle ti to? Zašto bi hodali ako možemo biti sklupčani u toploj maternici. Zašto bi uopće jeli kad sve nutrijente dobivamo kroz pupčanu vrpcu? A osim toga još se nitko od onih koji su se rodili nije vratio i rekao nam kako je to kad se rodiš i što nas čeka nakon poroda. To znači da nakon poroda ne postoji ništa, to je kraj života, ne postojimo više, sve se gubi i prestaje, nestaje u zaborav kao da nikad nismo ni postojali. Nema dokaza za život nakon poroda, ne vjeruj budalaštinama!”
“Možda ćemo nakon poroda sresti Majku koja će se brinuti o nama?”
“Opet ti! Ne postoji Majka, nismo je vidjeli, kako možeš vjerovati u nešto što nisi vidio? Gdje je Majka sada?”
“Ona je posvuda oko nas, brine se o nama, naša su tijela nastala od Njenog tijela, u Njoj živimo i Ona je sav svijet za koji znamo.”
“Pa ja je ne vidim pa je logično da ona ne postoji.”
“Probaj osluhnuti tišinu, kad si stvarno miran i stvarno sam sa sobom, možeš čuti otkucaje Njenog srca ili Njen glas koji te nježno doziva, možda i Njen dodir kojim miluje ovo mjesto u kojem smo stvoreni i živimo.”
(preuzeto iz „Your Sacred Self“ dr. Waynea Dyera)
