Gdje smo mi u vječnosti i beskonačnosti? Gledamo u zvijezde i kao radoznala djeca pitamo se: „Što znači ovo, što znači ono?“ A zvijezde se vrte u istim krugovima kao što su se vrtjele i prije tisuću tisuća godina, isto tako će se vrtjeti i nakon tisuću tisuća godina. Kakva li je to slučajnost morala biti da je baš mene stavila na ovo mjesto i da ja sada i ovdje imam neku važnost, da sam nešto bitan u ovom svemirskom poretku? Koliko smo važni i što značimo u ovom vječnom redu, kozmosu, koji se vrti po ustaljenom pravilu otkad smo rođeni do kad ćemo umrijeti, i prije i kasnije od našeg doba i vremena? Mnogo upitnika, a malo odgovora.
I danas je jedna od jedinstvenih varijanti u repertoaru živog univerzuma u utrobi kojeg rastemo. Mjesec je u Krittika nakšatri te prelazi iz jednog društva u drugo; napušta druženje s Rahuom i dolazi kod Marsa. I jedan i drugi su burni, niti jedan od njih nije bolji ili lošiji. Što je zapravo bolje ili lošije u vječnom gibanju svemira? Možda je Mars samo zrnce prašine iz neke više perspektive. No pustimo filozofiju, budimo praktični; sljedećih dana mogli bismo imati povećani potencijal ljutnje. Potisnuti bijes je onaj podmukao, tu je negdje, a nisi ga svjestan, može eksplodirati kada to ne očekuješ ili izaći kroz neku pukotinu koje nismo svjesni. Potiskivanje nije dobro rješenje u ovom trenutku, a niti inače. Krittika nakšatra je vatreni dio neba, oštar i prodoran. Ta vatra daje nam sposobnost vida ispod površine, duboko unutra, razumijevanje skrivenih značenja. A neki rezovi mogu biti bolni i možda će nam biti potrebna lokalna anestezija.
