Nakon retrogradnog Jupitera

Nakon retrogradnosti Jupitera budimo se iz meditacije i spuštamo na čvrsto tlo grube materijalne realnosti. Imamo nove poglede stečene meditacijom pa još percepciju osvježenu drugačijom perspektivom i proširenim vidicima. Tako okrijepljeni unutarnjim mirom spremni smo za pametno zaključivanje te za razlikovanje vrijednog od bezvrijednog. Eh, kad bi nam Bog dao pameti da ispravno odlučujemo ne bi bili tu gdje jesmo. I nismo tu gdje jesmo zbog Jupitera retrogradnog već zarad odluka iz godina prošlih, možda pet il deset, tko zna koliko. Svijet se iznenađen budi i teško je vjerovati da smo tu, da ne znamo gdje idemo i kakve će biti posljedice aktivnosti koje se čine i koje će se činiti. Kako smo se našli ovdje, pitaju se probuđeni dok gledaju studente koji marširaju ili narančastog biznismena koji te laže bez da trepne i od svijeta pravi svoju privatnu korporaciju. Moć iluzije je jača nego ikad do sad pa se može bilo koga uvjeriti da je kocka kugla, a crveno da je zeleno, tisuću da je stotina, a glupost da je genijalnost, zlobnik da je pravednik, a vješti manipulator da je tvoj najveći dobročinitelj. Kad upadneš u vir iluzije nema izlaza, proguta te i povuče na dno, postaješ žrtva obmane koju stvaraš. Gledajući svijet i utjecaj iluzije na ljude pitam se koliko života treba da se isprave izopačeni pogledi i mišljenja. Koliko života treba da se srce očisti od nedostatka empatije. Mislim da ne treba puno, mislim da se to može odmah ako su okolnosti zrele. A okolnosti stvaramo mi, svi zajedno. Pa hajde, zašto su srca lišena empatije prema supatniku, zašto gledamo svoje, a zaboravljamo naše, zašto je “ja” iznad “mi” i koji to čovjek može živjeti sam za sebe, uzeti tuđe, jer se to može. I tako dalje, mogla bi se nastaviti lista čudesa koja stvaraju upitnike nad našim glavama. Predugo smo šutjeli umjesto da svakom negativcu i destruktivcu po kratkom postupku i smjesta kažemo “dosta!”. Pa tako možemo naći dobre ljude koji čine loše stvari kao i one loše ljude koji naprave dobre stvari, naći ćete u svakoj kategoriji ponešto. Zaključak je da smo sposobni za dobro i loše, da ćemo napraviti i jedno i drugo, da možemo biti svetac, ali i kriminalac i da nitko nije savršen, niti perfektno bijel niti tamno crn. Svi smo izmiješani, a ono što se broji je želja u srcu. Ako je želja čista, ako je pamet bistra, izvan vira iluzije, onda je duša na dobrom putu. Završetak retrogradnosti Jupitera donosi direktan pogled u istinu. Izvucimo se izvan vira iluzije jer svijet se dijeli i srljamo u opasnosti revolucije koja će pojesti svoju djecu pa smo opet nigdje. Uključimo srca, ali onaj dio srca koji nema zavist, pohlepu, ljutnju, ovisnost, iluziju i požudu. Ima to, postoji takvo srce u svakome od nas, na nama je da stvaramo okolnosti u kojima je moguće djelovati iz takvog srca.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt