Iz Bhavisya-uttara Purane
Šri Yudhišthira Maharadža reče: „O vrhovni Gospodine, objasnio si mi Amalaki ekadaši koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Phalgune (veljača – ožujak), sada Te molim da mi ispričaš nešto o ekadašiju koji nastupa za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre (ožujak – travanj). Kako se zove, o Gospodine, i koje se dobrobiti stječu njegovim svetkovanjem?“
Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Šri Krišna reče:
„O najbolji među kraljevima, za dobrobit sviju sa zadovoljstvom ću ti opisati slave ovog ekadašija koji se zove Papamoćani.
Priču o ovom ekadašiju jednom je Lomaša Riši ispričao kralju Mandhati. Kralj Mandhata upita Rišija: „O veliki mudrače, za dobrobit svih ljudi, molim te reci mi ime ekadašija koji nastupa za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre, i molim te objasni mi način svetkovanja tog ekadašija.“
Lomaša Riši odgovori: „Ekadaši koji nastupa za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre zove se Papamoćani ekadaši. Iskrenog bhaktu oslobađa utjecaja duhova i demona. O lave među ljudima, ovaj ekadaši daje osam vrsta savršenstava u životu, ispunjava sve želje, pročišćava život osobe svih grešnih djelatnosti i osoba postaje potpuno uspješna.
Sada molim te poslušaj povijesnu važnost ovog ekadašija i Ćitrarathe, voditelja Gandharva (rajskih glazbenika). Jednom je Ćitraratha u društvu rajskih plesačica došao u predivnu šumu, u kojoj je raslo raznovrsno cvijeće, gdje se s plesačicama pridružio Gandharvama i mnogobrojnim Kinnarama, kao i Gospodinu Indri, kralju raja, koji uživa boraviti tamo. Svi su se složili da ne postoji ljepše mjesto od ove šume. Mnogi mudraci također su boravili u njoj vršeći svoje strogosti i pokore. Polubogovi su posebno voljeli posjećivati ovaj rajski vrt za vrijeme mjeseca Ćaitre i Vaišakhe (travanj – svibanj).
Veliki mudrac Medhavi također je boravio u šumi, a vrlo privlačne plesačice uvijek su ga pokušavale zavesti. Posebno jedna slavna plesačica, Manđughoša, na razne načine je pokušavala zavesti uzvišenog Munija, ali zbog velikog poštovanja prema mudracu i straha od njegovih moći, koje je stekao nakon godina i godina isposništva, nije mu prilazila blizu. Na udaljenosti od dvije milje od mudraca postavila je šator i počela radosno pjevati dok je svirala na tanpuri. Sam Kupid se uzbudio kad ju je vidio, čuo njezinu izvedbu i osjetio miris njezinog melema od sandalovine. Sjetio se svog nesretnog slučaja s Gospodinom Šivom i odlučio se osvetiti tako što će zavesti Medhavija.
Koristeći Manđughošine obrve kao luk, njezin pogled kao tetivu, njezine oči kao strijele, a njezine grudi kao metu, Kupid je prišao Medhaviju s namjerom da prekine njegov trans i zavjet. Drugim riječima, Kupid se poslužio Manđughošom kao svojim oružjem i kada je snažno i zanosno pogledala mladog mudraca, i nju samu obuzela je požuda. Vidjevši ga veoma inteligentnog i učenog, s čisto bijelim brahmanskim koncem prebačenim preko ramena, kako drži sannyasi štap i naočito sjedi u ašramu Ćjavana Rišija, Manđughoša mu je prišla.
Počela je zavodljivo pjevati, a malena zvonca na njezinom remenu i oko gležnjeva, zajedno s narukvicama na njezinim rukama, stvarala su očaravajući glazbeni sklad. Mudrac Medhavi bio je očaran. Shvatio je da se ova lijepa mlada žena želi sjediniti s njim i u tom trenutku Kupid je povećao njegovu privlačnost prema Manđughoši tako što je odapeo svoja oružja u obliku okusa, dodira, pogleda, mirisa i zvuka.
Manđughoša je polako prilazila Medhaviju, pokreti njezina tijela i zamamni pogledi privlačili su ga. Graciozno je odložila tanpuru i objema rukama zagrlila mudraca, kao što se puzavica obavija oko drveta. Očarani Medhavi prestao je meditirati i odlučio se zabaviti s njom – i odmah su čistoća njegovog srca i uma nestali. Zabavljao se s njom toliko dugo vremena, da je zaboravio razlikovati dan i noć.
Vidjevši da je mladi pobožni yogi ozbiljno zastranio, Manđughoša ga odluči napustiti i vratiti se kući. Reče mu: „O uzvišeni, dopusti mi da se vratim kući’.“
Medhavi joj odgovori: “Ali tek si došla, ljepotice. Molim te ostani sa mnom barem do sutra.“
Bojeći se mudračeve moći, Manđughoša je ostala s Medhavijem točno 57 godina, 9 mjeseci i 3 dana, ali za Medhavija to je vrijeme prošlo kao trenutak. Tada ga je opet upitala: „Molim te dopusti mi da odem.“
Medhavi joj odgovori: „Draga moja, poslušaj me. Ostani sa mnom još samo ovu noć, a sutra ujutro možeš otići. Ostani sa mnom samo dok ne izvršim jutarnje obveze i odmantram svetu Gayatri mantru. Molim te ostani da tada.“
Manđughoša se i dalje bojala mudračeve velike moći, ali mu s usiljenim smiješkom odgovori: „Koliko dugo će ti trebati da završiš jutarnje himne i obrede? Molim te budi milostiv i sjeti se sveg vremena koje si proveo sa mnom.“
Mudrac se odjednom sjeti svih godina koje je proveo s Manđughošom i s velikim čuđenjem reče: „Zašto sam više od 57 godina proveo s tobom!“ Njegove oči postadoše crvene i iz njih poče iskriti. Zatim pogleda Manđughošu kao utjelovljenu smrt i uništavatelja njegovog duhovnog života. „Ti prostačka ženo! Ti si pretvorila sve rezultate mojih teško stečenih strogosti u pepeo!“ Tresući se od bijesa, prokleo je Manđughošu. „O grešnice, o ti tvrda srca, ponižena. Ti umiješ jedino griješiti. Neka te snađu sve velike nevolje! O prostačka ženo, proklinjem te, postani zli demon – pisaca!“
Prokleta od Medhavija, lijepa Manđughoša ponizno ga je molila: „O najbolji među brahmanama, budi milostiv i povuci svoje kletve! O veliki, rečeno je da druženje s čistim bhaktom daje trenutne rezultate, ali njihove kletve počinju djelovati tek nakon sedam dana. S tobom sam provela 57 godina, o gospodaru, molim te budi milostiv prema meni!“
Medhavi Muni odgovori: „O otmjena damo, što drugo mogu učiniti? Uništila si sve moje pokore. Ali iako si učinila ovo grešno djelo, reći ću ti kako se možeš osloboditi mog gnjeva. Za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre je svepovoljni ekadaši koji otklanja sve vrste grijeha. Zove se Papamoćani, o ljepotice, tko god posti na taj sveti dan u potpunosti se oslobađa rođenja u bilo kakvom demonskom obliku.“
Rekavši to, mudrac napusti ašram svoga oca. Vidjevši ga kako ulazi u kolibu, Ćjavana Muni reče: „O sine, neprimjerenim ponašanjem izgubio si sve dobrobiti koje si stekao pokorama i strogostima.“
Medhavi odgovori: „O oče, milostivo mi objasni kakvo okajanje moram napraviti kako bih se oslobodio pogubnih grijeha koje sam navukao na se družeći se s plesačicom Manđughošom.“
Ćjavana Muni odgovori: „Dragi sine, moraš postiti na Papamoćani ekadaši, koji pada za vrijeme tamne četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre, koji iskorjenjuje sve vrste grijeha, bez obzira koliko su teški.“
Medhavi je poslušao očev savjet i postio na Papamoćani ekadaši. Svi njegovi grijesi su uništeni, a on je opet postao ispunjen velikom milošću. Isto tako, Manđughoša je postila taj isti ekadaši i oslobodila se demonske kletve. Ponovno uzdignuta na rajsko područje, također se vratila u svoj prijašnji oblik.
Lomaša Riši nastavi: „Zato, o kralju, velika dobrobit posta na Papamoćani ekadaši je ta što potpuno uništava sve grijehe ako ga se osoba pridržava s vjerom i privrženošću.“
Šri Krišna zaključi: „O Kralju Yudhišthira, tko god čita ili sluša o Papamoćani ekadašiju stječe istu dobrobit kao da je dao 1000 krava u milostinju, također poništava grešne posljedice koje se stječu ubojstvom brahmane, pobačajem, konzumiranjem alkohola ili seksom sa ženom svog gurua.
Velika se dobrobit stječe pravilnim svetkovanjem ovog svetog dana Papamoćani ekadašija, koji Mi je toliko drag i koji je toliko dobronamjeran.“
Ovim završava pripovijedanje o slavama Ćaitra-krišna ekadašija, ili Papamoćani ekadašija, iz Bhavisya-uttara Purane.
