Pomrčina Sunca

U četvrtak je pomrčina Sunca. O tome se može mnogo čitati, a ovdje ću opisati ću vedski pogled na pomrčinu; najstarija od četiri Vede Rig Veda opisuje pomrčinu Sunca. Peta Mandala Rig Vede zove se Atri Mandala i posvećena je mudracu Atriju. U tom poglavlju pet stihova opisuju pomrčinu Sunca. Treba uzeti u obzir da je jezik Veda često metaforičan, odnosno simboličan. To znači da sve što je rečeno treba razumjeti u ispravnom kontekstu. Ovih pet stihova Rig Vede opisuju 4 faze pomrčine Sunca. Prva je faza ona u kojoj na Sunce počinje padati sjena Mjeseca te se oko sunčevog diska pojavljuje crvenkasti odsjaj. Atri Muni tu fazu opisuje kao “crvenu ovcu”. U fazi kada je Sunce potpuno prekriveno sjenom Mjeseca vidi se samo tzv korona koju Atri opisuje bojom “srebrne ovce”. U trenutku kada se sjena počinje povlačiti ponovo je pojavljuje crvenkasti odsjaj, a nakon toga Sunce poprima svoj izvorni sjaj kojeg Atri naziva bojom “bijele ovce”.
Atri Muni u ovim stihovima govori kako su sva bića uplašena tijekom pomrčine. Mrak koji dolazi s pomrčinom nije nalik uobičajenom pojmu mraka (poput noći) nego ima drugačiju kvalitetu. Ptice i životinje osjete kvalitetu tog “mraka” i postaju uznemirene. Atri nadalje opisuje kako demon pod imenom Svarbhanu pokušava prekriti sjaj Sunca. U Puranama koje su kasnijeg datuma Svarbhanu se poistovjećuje s Rahuom kojeg poznajemo kao sjeverni Mjesečev čvor ili sjecište putanje Zemlje i Sunca. Isto tako rečeno je kako je Svarbhanu “iluzoran” odnosno predstavlja iluziju. Atri navodi kako Svarbhanu nije porijeklom iz nebeskih svjetova nego dolazi sa Zemlje. To može značiti sljedeće: da je Svarbhanu zapravo satelit Zemlje, povezan sa Zemljom, odnosno Mjesec, a riječ Svarbhanu znači “obasjan svjetlošću Sunca”. Mjesec nema svoju svjetlost nego reflektira svjetlost Sunca. Svarbhanu je iluzoran jer je sjena samo nedostatak svjetlosti, sama sjena nema stvarnu supstancu nego je samo nedostatak supstance svjetla. Na taj način demona kojeg Rig Veda naziva Svrabhanu i koji pokušava prekriti sjaj Sunca možemo identificirati sa Mjesecom koji je satelit Zemlje.
Nadalje je opisano kako Atri Muni recitiranjem mantri odagnao Svarbhanua i spasio Sunce, odnosno ponovo postavio oko Sunca na nebo. Surya, božanstvo Sunca, je ustvrdio kako je Atri njegov prijatelj i da nitko osim Atrija i Varune, niti kralj svih bogova Indra, ne može spasiti Sunce onda kada je to potrebno, u trenutku kada ga Svarbhanu pokušava prekriti.
Kao što je rečeno, kasniji tekstovi, dodaci Vedama, opisuju ulogu Rahua u uzrokovanju pomrčina. Bhagavata Purana (Šrimad Bhagavatam) opisuje pomrčinu na sljedeći način:
Nakon što je od polubogova Sunca i Mjeseca čuo o Rahuovom napadu, Vrhovna Božanska Osoba, Višnu, angažira Svoj disk, poznat kao Sudašhana čakra, da ih zaštiti. Sudaršana čakra je najomiljeniji Gospodinov bhakta (štovatelj) i Gospodin mu je naklonjen. Intenzivna vrućina njegovog sjaja, namijenjena ubijanju ne-Vaišnava (protivnici Višnua i Njegovih štovatelja), Rahuu je nepodnošljiva pa on zato u strahu bježi. Za vrijeme dok Rahu remeti Sunce ili Mjesec, dogodi se ono što ljudi obično nazivaju kao pomrčina.
Š.B. 5:24:3
Vrhovna Božanska Osoba, Višnu, uvijek je zaštitnik svojih bhakta, koji su poznati i kao polubogovi. Polubogovi koji kontroliraju materijalnu prirodu najposlušniji su Gospodinu Višnuu, iako također žele materijalno uživanje te se zato nazivaju polubogovima ili gotovo skoro bogovima ili skoro božanstvenima. Iako ih Rahu pokušava napadati i Sunce i Mjesec su zaštićeni od strane Višnua. Budući da se jako boji čakre Gospodina Višnua, Rahu ne može ostati ispred Sunca ili Mjeseca duže od jedne muhurte (četrdeset osam minuta). Pojava koja se događa kada Rahu blokira svjetlost Sunca ili Mjeseca naziva se pomrčina.
(komentar Šrila Prabhupada)

Pomrčine su igrale važnu ulogu u ritualima i običajima. Utjecaji pomrčine su danas i znanstveno potvrđeni u studijama. Potvrđeno je da se pH vrijednost vode mora tijekom pomrčine Sunca mijenja te da se ribe povlače u dublje predjele mora kako bi izbjegle taj utjecaj. O tome će biti riječi u nekom od sljedećih članaka. Ono što je tema u ovom pisanju je kako pomrčinu shvaćaju Vede i na koji način ljudi vedskog doba organiziraju svoj život u skladu sa tokovima prirode. Za kratku ilustraciju navodim dio opisa aktivnosti članova Yadu dinastije koji je opisan u Bhagavata Purani (Šrimad Bhagavatamu):

Nakon dolaska na Kuruksetru, pripadnici Yadu dinastije obavili su ritualno kupanje, uz uzdržavanje i samokontrolu, kako je i preporučeno u svetim spisima. Postili su tijekom perioda pomrčine kako bi poništili reakcije na svoje grješne aktivnosti. Budući da je vedski običaj davati u dobrotvorne svrhe što je više moguće tijekom sati pomrčine, članovi Yadu dinastije podijelili su brahmanima stotine krava u dobrotvorne svrhe.
Krišna, izvor sveg zadovoljstva 2.27.

Ovdje se opisuje kako je tijekom pomrčine povoljno otići na hodočašće ili družiti se sa svetim osobama, mudrim i prosvijetljenim ljudima. Preporučuje se samokontrola i uzdržavanje, ali i post. Pomrčina utječe na kvalitetu vode, ali i na kvalitetu hrane. Davanje donacija u dobrotvorne svrhe je vrlo povoljno jer tijekom pomrčine svako pobožno ili duhovno djelo dati će višestruko umnožene rezultate.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt