Crno bijelo

Kod ljudi često primjećujem sklonost odlaska u krajnosti. Jednu ili drugu, desnu ili lijevu, materijalističku ili duhovnu. Kada napravimo grešku smatramo da ćemo je ispraviti tako da radimo nešto potpuno suprotno. I onda idemo iz jedne u drugu stranu. Poput vage, karma je poput vage. Ako si je previše opteretio s jedne strane trebaš dodati na drugu stranu. I tako, kao da je svijet crno bijela slika, čak i bez nijansi sive, postoji samo crno i samo bijelo. Il je dobro il loše, hoće li se dogodit il se neće dogodit, jel me voli il me ne voli. Da li je sve, baš ono sve, sudbina ili ja mogu i nešto odlučiti? Neki kažu da im je takva sudbina (ili karma). Pa ako tako kažeš onda je stvarno tako, to ti je sudbina. Drugi kažu da će biti onako kako odluče, da je sve podložno odluci. A jel? Odluči poletjeti pa poleti. Za inspiraciju pjevaj “I believe I can fly…”
Da li je za moj utisak kriv trenutni tranzit Jupitera kroz Jarac ili konjunkcija Marsa i Rahua, ne znam. No, mislim da je istina individualna kategorija. Kao i ljubav. Što se nekom sviđa drugom je bljak. Nema univerzalne formule za savršeni život i odgovore na sva pitanja. Rješenje je negdje u sredini jer svijet ima mnogo boja. Nije niti jedno ni drugo nego oboje i još puno više. Istražujemo misteriju života i nikad ne dolazimo do konačnog odgovora jer je život neograničen i nema kraja. Možda čak i ispadne da nema odgovora ili da su svi odgovori ispravni. Nepopravljivi sam idealista i sanjar. Čak imam i neki osjećaj da bih mogao poletjeti ako se baš jako potrudim, možda naučim neku magiju ili trik.

Art: Aman Daharwal – A new way

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Prošlost i budućnost

Tjedan iza nas je bio pun događaja. Nisam o tome pisao jer sam bio zaokupljen mnogim stvarima. I pitam se ima li smisla pisati o prošlosti, onom što je iza nas. Uvijek mi se postavljaju pitanja o budućnosti, što će mi se dogoditi i što mogu očekivati. No, pitanja o prošlosti mogu biti relevantna kao i pitanja o budućnosti. Iz prošlosti učimo, možemo razumjeti uzroke i razloge i tako biti svjesni zašto je neko stanje ovakvo ili onakvo. Zatim se pitam koliko smisla ima znati što će mi se dogoditi, koliko mi to oduzima draž samog života, rada, truda, nadanja i pozitivnog očekivanja, vjere i ideala, vrijednosti koje se trudim ostvariti svim svojim talentima, sposobnostima i onim što mi je dano. Treba pronaći balans u svemu, umjerenost. Aristotel je isticao umjerenost kao jednu od najvećih vrlina. Nije bio naklonjen determinizmu koji astrolozi ponekad propovijedaju. Ali umjerenost svakako. Zaključak je da o prošlosti treba raspravljati isto kao i o budućnosti. Prošlost nas određuje i definira. A budućnost smo već stvorili, stvaramo i stvarati ćemo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Zadovoljstvo služenja

Gledam ove dečke kako ulaze plivati u ledenom moru. Pa si mislim, stvarno je Venera spaljena. Ta hladnoća peče, pecka, onako po koži prži. No, tih par dana zime nam je prošlo. Usput razmišljam o služenju, naime šestoj kući ili Djevici. Kako Bhagavad Gita kaže da ono što je dan za svetog mudraca, to je noć za materijalista. I obratno. Ispada da je u materijalnom svijetu sve naopačke: što je za nekog noć, za drugog je dan. Baš. Što je nekom ledeno more drugom je gušt i zadovoljstvo. Venera se spaljuje i prži, a istovremeno ta vatra pročišćava, spaljuje sve nečistoće. A služenje, što ćemo s njim? Isto. To je iz materijalističke perspektive najgora stvar. Jer kad si sluga netko te tlači, ugnjetava, ponižava. Služiti znači raditi nešto inferiorno, biti dole, na dnu, jadan, zanemaren i ponižen. Na sluge se ne gleda s nekom sjajnom perspektivnom. S druge strane piramide su gospodari koji iskorištavaju sluge. Oni su nekako uzvišeni, plemeniti. I tako, ponekad povijest okrene kotač pa oni dole dođu gore i obratno. Jednom je jedan učenik upitao Gurua: zašto je Bog stvorio tako nepravedan svijet, Bog nije fer! Guru mu odgovori: nije ga Bog stvorio takvog, ti si ga stvorio! I onda, kada se spomene “služenje” ta riječ aktivira refleks u podsvijesti koji poput nekog mišića automatskim pokretima s pravom odbija sve povezano s takvom vrstom služenja. Ali, ali, ali, ono što je za nekog noć drugom je dan. U nekom drugom svijetu služenje je uzvišena aktivnost, sluge su najzadovoljniji. Jer kad služiš i pomažeš drugome pomažeš i sebi. Siguran sam da znate osjećaj zadovoljstva koji ste osjetili kada ste nekome pomogli ili učinili uslugu. Služenje donosi zadovoljstvo. U dimenziji koja je suprotna našem materijalnom svijetu događa se nadmetanje u služenju. Ne nadmetanje u ovozemaljskom smislu, nego nadmetanje tko će koga više uzvisiti kao boljeg slugu, tko će koga gurnuti ispred sebe. Jer tako se stječu zasluge, kao roditelj koji gleda uspjeh svog djeteta. Riječ “služenje” tada gubi onaj smisao koji mi poznajemo. Najbolja osoba je najveći sluga, onaj koji svima pomaže i posvećen je dobrobiti drugih. Ne bi željeli biti dobra osoba? Znam, reći ćete da se to ne isplati i da će vas drugi iskoristiti. A kojem svijetu vi pripadate. Stvar je odabira. Možda služenje ima lošu reputaciju zbog loših gospodara, zato pazite kome služite. Ako služimo u ispravnom stavu pravim osobama i ciljevima bivamo uzvišeni. Kralj je zaštitnik svojih podanika. Njegov zadatak je omogućiti prosperitet svih i svega u njegovom kraljevstvu. Kao takav kralj je sluga svih, on pomaže i štiti. Znamo kakvi su današnji kraljevi, lideri, vođe i aristokrate. Zato povijest okreće kotač pa svako toliko nezadovoljni sluge skinu nezaslužne kraljeve i vođe. Sve ovo pišem motiviran šestom kućom i/ili Djevicom. Venera u Djevici voli služiti, puno planeta u šestoj kući govori o tome da osoba raste kroz služenje, ali i da se suočava sa onom drugom stranom poniženja i sukoba jer je to dio svijeta u kojem živimo.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Venera je spaljena

Venera je spaljena u periodu od 13.2. do 4.5. Venera stoji za ljubav i partnerstvo, također i užitak, odnosno sve vrste zadovoljstva luksuza i komfora, olakšanja bola i patnje, estetike i ljepote te slično. Sve te odlike i potencijali su pod utjecajem Sunca, prekriveni njegovim sjajem.

Gotova je sezona sprženih divova; Jupitera i Saturna

Nakon mnogo dana južine i plime more izbaci drvlje i plastiku, sve što plovi pučinama. A danas se već osjećamo bistrije i svježije, lakše se diše i ne boli glava, a bura čisti misli. Na zapadnim obalama, rubnim područjima između mora i kopna, se vide posljedice prijašnjih oluja, dok na nekim drugim, istočnim, obalama upravo bjesne valovi. Sunce i Mjesec su ušli u Vodenjaka i opuštaju se konjunkcije, Saturn i Jupiter više nisu pod utjecajem Sunca, frigani i pečeni, na roštilju zagoreni. Gotova je ta sezona, donijela je restrikcije, mjere, nametanje laži i licemjerstva, manipuliranje osjećajima slobode, slabost ega i inteligencije, ali i prekršene zakone koji nemaju smisla. Tko uopće može odrediti koji zakon ima smisla? Netko bi to trebao znati, a Sunce, taj autoritet i centar svega u današnjem svijetu nema baš dobre predstavnike među nama. Nekako nam fale pravedni kraljevi, ne diktatori, autokrate, biznismeni i menađeri, klaunovi, političke zvijezde, narcisi i beskompromisni psihopate bez grama empatije, slijepi za sve osim za svoj položaj, moć i novac. Svrgnuli smo kraljeve jer nam nisu bili dobri. Očekivali smo da će netko koga izaberemo biti bolji od onog kog smo prethodno obezglavili. Ali biramo onakve kakvi jesmo pa sudeći po kriteriju mase niti ne zaslužujemo bolje nego što imamo. Uglavnom Sunce ide kroz Vodenjaka i sad malo jasnije vidimo sve gore navedeno, tko je tko i što je što. Vodenjak liječi, tu se stvara nektar koji se sa nebesa proljeva na zemlju, nama kojima je to potrebno. Ostaviti ćemo nekvalificirane kraljeve, vladare nekih svojih čudnih kraljevstava, neobičnih kriterija, uvrnutih prosuđivanja i mogao bih nastaviti i nikad kraja čuđenju ljudskoj gluposti. Neka oni opravdavaju svoju prošlost koju sada jasno vidimo. Mi gledamo u proljeće i kako da se liječimo i uzdižemo. A možda sam ja u krivom svijetu, zalutao u nekom krivom mjestu?

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
  • Kontakt