Svi mi imamo neko mišljenje o retrogradnom Merkuru. I o Saturnu. O Marsu i kvadratima, opozicijama, pomrčinama koje mijenjaju svijet, nakon kojih ništa više neće biti isto i svijet će se promijeniti i okrenuti naopačke. Piše se o očekivanjima i predviđanjima, preživio sam već desetke najavljenih smakova svijeta, revolucija i preokreta, promjena sustava, uzdizanja, razdvajanja, kozmičkih portala koji se otvaraju, daju blagoslove čovječanstvu i spašavaju stvar. Po svemu tome svijet je već trebao biti uništen i ponovo stvoren ili možda spašen od uništenja mnogo puta u životu jednog ljudskog bića. I tako, svi znamo sve, milijun mišljenja o retrogradnosti, spajamo svoja iskustva s nekim značenjima i tako tumačimo. Svi smo pametni. Učeni. Načitani. Tako i treba.
A gdje je tu ljubav? Najvažnija stvar na svijetu. Koliko izjavljujemo ljubav, primamo je i dajemo? Koliko razmišljamo o unapređenju ljubavi? Znamo sve o punom i mladom Mjesecu, a jesmo li eksperti da volimo, da damo zavjet ljubavi i toga se držimo. Da šaljemo poruke ljubavi, srca, svaki dan neko ohrabrenje, podrška i suosjećanje. Koliko osvježujemo ljubav i istražujemo, pišemo o njoj, proučavamo i u praksi pokazujemo naučeno. Treba se baviti ljubavlju. Sve ostalo je sporedno i preživjeti ćemo sve retrogradnosti i smakove svijeta. Ali bez ljubavi smo nitko i ništa. Evo današnjeg učenja o ljubavi s moje strane:
Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama. Ljubav nam daje hrabrost da zadržimo svoj položaj – čak i neprivlačan – u svakom okruženju. To ne znači da moramo biti budalasti ili naivni. Poricanje neugodnih činjenica suprotnost je ljubavi; prava se ljubav temelji na iskrenosti i povjerenju, ne na izbjegavanju. Voljeti bližnjega svoga kao samoga sebe znači jako ga voljeti, onako kako bismo željeli da sami budemo voljeni. Iskrenost privlači iskrenost, a povjerenje privlači povjerenje. Bez tih odlika nema ljubavi.
Bhakti Tirtha Swami, Duhovni ratnik 2
