Rahu je u Vodenjaku, a Ketu je u Lavu. U Vodenjaku Rahu je u svom domu, osjeća se podržano, u okruženju unutar kojeg može biti baš ono što jeste; Rahu do maksimuma. E sad, zamislite svijet u kojem svatko radi baš ono što hoće, svatko je baš potpuno autentičan, radi ono što želi, govori ono što misli, baš bez ikakvih kočnica, sputanosti i normi, nikakvih ograničenja. Imali bi mnogo ludosti u takvom svijetu, mnogo nesputanih budalaština. Ako je jedina norma ono što u određenom trenutku osjećam onda niti nema norme osim mene samoga, onda sam ja sam sebi i svima ostalima centar oko kojeg se sve okreće. Na primjer, zamislite svijet u kojem svaki put kad vas netko naljuti napravite baš ono što vam je prvi impuls, nema kočnice ni pravila, nema društvenih normi ni uvjerenja. Netko bi tada vikao, netko bi plakao, netko bi izvadio pištolj i pucao ili još bolje izvukao mač i jednim potezom odrubio glavu. Neki bi bili zbunjeni pa bi cijeli dan, dva ili tri lutali, zakasnili na posao, ne skuhali ručak, zaboravili se oprati i presvući, izgubili se u šumi ili pali u more. Kada ne bi bilo društvenih normi ponašanja i djelovanja ljudske zajednice kako bi mi živjeli? Kada ne bi stali na crveno i krenuli na zeleno, kako bi to završilo? Sve znamo, znamo da pištolj i mač nisu načini za rješavanje problema. A opet želimo slobodu od ograničenja, želimo biti ono što jesmo bez da nas itko i išta uvjetuje i određuje, tražimo potvrdu svog jedinstvenog identiteta, želimo biti priznati i poznati, da se o našoj izvrsnosti čuje, da nam kažu da nas vole, zagrle, pomaze i potapšaju. U novom tranzitu Rahua i Ketua imati ćemo potrebu ravnoteže između individue i kolektiva. Pokazati će nam se situacije i okolnosti koje će testirati jesmo li naučili što je istinska autentičnost, jesmo li shvatili da je sloboda ujedno i odgovornost i da ne možemo biti istinski slobodni bez da priznamo da postoji pravilo koje je veće od individualnog ega oko kojeg želimo da se cijeli svijet vrti.
