Pula je moj rodni grad, ovdje sam rođen i ovdje živim i naravno volim ovaj grad kao što svatko voli svoj rodni grad. Pula je okrenuta prema zapadu, drugim riječima na zapadnoj strani grada je luka, zaljev koji je u doba Austrougarske monarhije bio glavna ratna luka kraljevstva. Tada je Pula prosperirala ubrzano i munjevito. Prosperirala je i u doba Rima kada je na obalama zaljeva koji je okrenut prema zapadu sagrađen amfiteatar ili Arena. A svi znamo šta se u njoj zbivalo i odigravalo. Zapad je mjesto gdje sunce zalazi, zapad je pod vladavinom Saturna, sva energija Sunca se gubi na zapadu. Sunce koje predstavlja vitalnost i energiju, svjetlost i znanje, toplinu bez koje ne možemo živjeti, zalazi na zapadu, gasi se u tom pravcu svijeta. Istovremeno tim pravcem vlada Saturn koji donosi tamu, razočarenje, frustraciju i blokade. Na zapadu doduše promatramo zalazak Sunca kojem se možemo diviti i kojeg možemo obožavati, uživati u svim nijansama žute, narančaste i crvene boje pri zalasku sunca. No, mjesta okrenuta prema zapadu imaju poteškoća u prosperitetu pa tako i Pula. Ovdje žive slobodni ljudi koji vole svoj grad, ali također i većina pasivnih koji se mire sa sudbinom, kojima je svejedno što se događa i koji pretpostavljaju da je sve već unaprijed određeno i da nema smisla mrdnuti malim prstom da bi se nešto promijenilo pa vole gledati zalazak Sunca na zapadu i uzdisati od ljepote. Istra je svojom polovicom okrenuta prema zapadu, svi gradovi na zapadu Istre naizgled prosperiraju, ali napreduju zbog turizma koji donosi privremene rezultate, koji ne računa na održivost i stvaranje vrijednosti koja dugoročno oplemenjuje. To je materijalni prosperitet, trenutni i privremen. Koliko će istinskog prosperiteta stvoriti pohlepa, odnosno zadovoljenje pohlepe ljudi koji dolaze ispucati svoje strasti na zapadnu obalu Istre i pritom trošiti sve resurse koji stoje na raspolaganju. Neki bezobrazno manipuliraju zemljom i šumama, je li im to Saturn pomračio moć razumijevanja i zatamnio diskriminaciju pa krše sve dužnosti i obaveze koje čovjek ima prema prirodi? Koliko prosperiteta to stvara, istinskog dugoročnog prosperiteta, onog koji se može mjeriti rezultatima u sljedećim stoljećima. Pula se može okrenuti prema istoku i svoje resurse crpiti sa istoka. Đjotiš i Vastu preporučuju orijentaciju prema istoku; dok čitaš, učiš, meditiraš ili čak dok gledaš tv, okreni se prema istoku jer tada si usklađen s magnetizmom Zemlje. Sa istoka dolazi inspiracija i motivacija. Na zapadu sve to odlazi na počinak. Zapad je bitan za stabilnost, ali čemu stabilnost, ako nemaš stvaralačku moć. Najbolje mjesto za život je na vrhu brežuljka. Tamo su svi smjerovi otvoreni i ima svega dovoljno.

Svi mi imamo neko mišljenje o retrogradnom Merkuru. I o Saturnu. O Marsu i kvadratima, opozicijama, pomrčinama koje mijenjaju svijet, nakon kojih ništa više neće biti isto i svijet će se promijeniti i okrenuti naopačke. Piše se o očekivanjima i predviđanjima, preživio sam već desetke najavljenih smakova svijeta, revolucija i preokreta, promjena sustava, uzdizanja, razdvajanja, kozmičkih portala koji se otvaraju, daju blagoslove čovječanstvu i spašavaju stvar. Po svemu tome svijet je već trebao biti uništen i ponovo stvoren ili možda spašen od uništenja mnogo puta u životu jednog ljudskog bića. I tako, svi znamo sve, milijun mišljenja o retrogradnosti, spajamo svoja iskustva s nekim značenjima i tako tumačimo. Svi smo pametni. Učeni. Načitani. Tako i treba.
A gdje je tu ljubav? Najvažnija stvar na svijetu. Koliko izjavljujemo ljubav, primamo je i dajemo? Koliko razmišljamo o unapređenju ljubavi? Znamo sve o punom i mladom Mjesecu, a jesmo li eksperti da volimo, da damo zavjet ljubavi i toga se držimo. Da šaljemo poruke ljubavi, srca, svaki dan neko ohrabrenje, podrška i suosjećanje. Koliko osvježujemo ljubav i istražujemo, pišemo o njoj, proučavamo i u praksi pokazujemo naučeno. Treba se baviti ljubavlju. Sve ostalo je sporedno i preživjeti ćemo sve retrogradnosti i smakove svijeta. Ali bez ljubavi smo nitko i ništa. Evo današnjeg učenja o ljubavi s moje strane:
Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama. Ljubav nam daje hrabrost da zadržimo svoj položaj – čak i neprivlačan – u svakom okruženju. To ne znači da moramo biti budalasti ili naivni. Poricanje neugodnih činjenica suprotnost je ljubavi; prava se ljubav temelji na iskrenosti i povjerenju, ne na izbjegavanju. Voljeti bližnjega svoga kao samoga sebe znači jako ga voljeti, onako kako bismo željeli da sami budemo voljeni. Iskrenost privlači iskrenost, a povjerenje privlači povjerenje. Bez tih odlika nema ljubavi.
Bhakti Tirtha Swami, Duhovni ratnik 2

U Ciklusu životne seobe, koji je prikazan na stropu manastira budističkih lama u Sikkimu, u sjeveroistočnoj Indiji, krug koji je podijeljen na 12 dijelova, 12 znakova, označava uzroke zbog kojih se duša ponovno rađa. Prvi koji odgovara Ovnu je znak nesvjesne volje. Drugi (Bik) je uobličenje. Treći (Blizanci) je svjesna volja. Četvrti (Rak) je samosvijest. Peti (Lav) je osjetilna percepcija. Šesti (Djevica) je kontakt sa vanjskim stvarima. Sedmi (Vaga) je iluzija bola i zadovoljstva. Osmi (Škorpion) je želja. Deveti (Strijelac) je privrženost svjetovnim dobrima. Deseti (Jarac) je zrelost. Jedanaesti (Vodenjak) je kompenzacija. Dvanaesti (Ribe) je odvajanje.
Ovakva podjela može biti grubi determinizam, ali i početak spoznaje puta i interesa duše u ovom životu. Iako nas stotine tisuća silnica različitih potreba, dužnosti, zadataka i iskušenja vuku u jednaki broj pravaca ipak biramo svoj smjer. Kao što vol koji za sobom vuče kola može odabrati da li će na raskršću skrenuti lijevo ili desno tako svatko od nas nosi svoj teret, ali bira kojim putem krenuti.