Crno bijelo

Kod ljudi često primjećujem sklonost odlaska u krajnosti. Jednu ili drugu, desnu ili lijevu, materijalističku ili duhovnu. Kada napravimo grešku smatramo da ćemo je ispraviti tako da radimo nešto potpuno suprotno. I onda idemo iz jedne u drugu stranu. Poput vage, karma je poput vage. Ako si je previše opteretio s jedne strane trebaš dodati na drugu stranu. I tako, kao da je svijet crno bijela slika, čak i bez nijansi sive, postoji samo crno i samo bijelo. Il je dobro il loše, hoće li se dogodit il se neće dogodit, jel me voli il me ne voli. Da li je sve, baš ono sve, sudbina ili ja mogu i nešto odlučiti? Neki kažu da im je takva sudbina (ili karma). Pa ako tako kažeš onda je stvarno tako, to ti je sudbina. Drugi kažu da će biti onako kako odluče, da je sve podložno odluci. A jel? Odluči poletjeti pa poleti. Za inspiraciju pjevaj “I believe I can fly…”
Da li je za moj utisak kriv trenutni tranzit Jupitera kroz Jarac ili konjunkcija Marsa i Rahua, ne znam. No, mislim da je istina individualna kategorija. Kao i ljubav. Što se nekom sviđa drugom je bljak. Nema univerzalne formule za savršeni život i odgovore na sva pitanja. Rješenje je negdje u sredini jer svijet ima mnogo boja. Nije niti jedno ni drugo nego oboje i još puno više. Istražujemo misteriju života i nikad ne dolazimo do konačnog odgovora jer je život neograničen i nema kraja. Možda čak i ispadne da nema odgovora ili da su svi odgovori ispravni. Nepopravljivi sam idealista i sanjar. Čak imam i neki osjećaj da bih mogao poletjeti ako se baš jako potrudim, možda naučim neku magiju ili trik.

Art: Aman Daharwal – A new way

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt