Planetarni rat između Venere i Marsa je upravo završen. Trajao je zadnjih mjesec dana, a to je neobično dugo. Očekuje nas još ratova, Venera i Saturn krajem mjeseca pa onda početkom sljedećeg mjeseca Mars i Saturn. U trenucima planetarnog rata, ali i onima koji su rođeni u takvim trenucima, preporuča se proučavanje Bhagavad Gite. To je pjesma koja je spjevana uoči rata, tik pred bratoubilački sraz dviju ogromnih vojski. Bhagavad Gita daje znanje o aktivnostima, kako i zašto djelovati, što je pravo, a što je krivo, kako suzbiti zbunjenost, nedoumicu, kukavičluk, oklijevanje i sve ostale slabosti uma koje nas opterećuju i sputavaju. Tamo i tada, na bojnom polju Kurukšetre je rat bio jedino preostalo rješenje, nakon što su se iscrpile sve diplomatske mogućnosti. A ratnici su bili časni i slavni, oni su bili uzor dharme, odnosno morala i hrabrosti. Ratnici su držali do svoje riječi i ugleda. Danas smo vrlo daleko odmakli od tog standarda. Kali Yuga (doba svađe i licemjerja) je učinila svoje i ljudsko se društvo degradiralo i nastavlja tim putem. No, još uvijek ima nade, zlatno doba unutar Kali Yuge je aktualno te zlatni ljudi donose svjetlost znanja koje bi trebalo prevladati zlo. Imamo sreću što znamo Bhagavad Gitu i u ovakvim trenucima krajnje degradacije ljudskog roda (čitaj; rata) treba pojačati svoju duhovnu praksu do maksimuma. Mantrajmo svoje mantre, meditirajmo svoje meditacije, molimo svoje molitve, proučavajmo svete knjige preporučene od naših Gurua i učitelja, služimo jedni druge, slijedimo svoje zavjete, vršimo postove, askeze i strogosti, lišavajmo se loših navika i ukorijenjenih slabosti, što god da je u okviru danih duhovnih praksi. Apsorpcija uma u duhovni sadržaj uklanja tjeskobu. Duhovni svijet se zove Vaikuntha što znači “mjesto bez tjeskobe”. Zamislite si samo kakvo bi bilo stanje uma kada bi sat vremena svakog dana čitali svete knjige, sljedećih sat recitirali svete mantre ili molitve, odavali poštovanje Bogu, Guruu ili svojim idealima, uzorima, vrijednostima i tijekom cijelog dana tražili prilike da služite ljude oko sebe na njihovu duhovnu dobrobit, kada bi ljude oko sebe gledali kao braću i sestre istog oca i majke. Mislite li da bi u umu ostalo nešto od tjeskobe? Ali neki će reći “nemam ti ja vremena za to, moram raditi!” Pa onda ćemo imati tjeskobu, zabrinutost, paranoju, sklonost da vjerujemo lažima i budemo zavedeni, a tad se zna kamo idemo; u provaliju sljedeći slijepce koji nas vode. Umjesto prepucavanja tko je pravi, a tko krivi posvetimo se duhovnim procesima i stanje uma će se vrlo brzo promijeniti, probajte i uvjerite se.
