Razmišljam o temi “takav sam kakav sam”. Često čujemo kako netko kaže “šta ćeš, takav sam kakav sam”. Kroz natalnu kartu se vidi kakav si. Koliko god natalnih karti pogledao redovno se začudim s dvije stvari: prva je kako nas karma određuje i kako ne možemo pobjeći karmi, to je jednostavno to, možemo glumiti da smo ovakvi ili onakvi, praviti se sveci ili kriminalci, frajeri ili žrtve, možemo vezati povez preko očiju i tvrditi kako znamo da idemo pravim smjerom, možemo vjerovati intuiciji, nekom glasu iznutra ili možda ukusu, ovo mi se sviđa, a ono mi se ne sviđa, možemo imati gurua proroka kojeg nitko nije podučio, ali koji zna sve jer on je bog. Možemo štogod, ali karmi nećeš pobjeći. Karma te šćepa i gotov si. Ta karma je tako jasno upisana i neizbrisiva. To je jedno.
A drugo je to da uvijek postoji dio nečega što ne znam, koliko god da učim sve se više čudim koliko je stvari koje još ne znam. Što više učim imam osjećaj da manje znam. I u skladu s time postoje misterije u svakoj natalnoj karti. Ponekad se čudim kako to da je ova osoba uspješna, a ona druga osoba neuspješna. Nije sve u planetama u kućama i znakovima, ima neki dublji razlog zašto su stvari kakve jesu i zašto je netko (ili ja) takav kakav jeste. Postoje i različita mišljenja, jedan kaže ovo, drugi kaže ono. Pa onda trebaš istraživati i eksperimentima dokazati samom sebi što u individualnom slučaju funkcionira. Dakle, s jedne strane smo jasno određeni kao što nam je jasno da gledamo i vidimo Mona Lisu, tu nema sumnje. A s druge strane postoji neka tajna, nešto što je neobjašnjivo u nama, nešto iracionalno što se ne može shvatiti i što može biti ovako ili onako ili možda ništa od nama poznatog.
Zatim; kroz natalnu kartu se vide obrasci karme stvorene u prošlim životima. Vide se strahovi kojih nismo svjesni. Vide se traume koje smo proživjeli. Vide se nepravde koje smo činili u prošlim životima, vidi se kome smo činili nepravde. Ponekad činimo nepravdu sebi samima kroz autodestruktivnost i zanemarivanje. Tih stvari nismo svjesni, to je skriveno u podsvijesti i iz podruma podsvijesti šalje signale i djeluje na ono što znamo i čega smo svjesni. I onda tvrdnja takav sam kakav sam dobiva drugi smisao; takav sam kakvog sam se stvorio ili kakvog su me okolnosti donekle stvorile. Djelujemo na osnovu nebrojenih utisaka pohranjenih u atomskom skloništu podsvijesti. Signali na osnovu kojih smo takvi kakvi jesmo dolaze iz nama nepoznatih dubina i zaboravljenih iskustava. Te stvari nisu pod našom kontrolom. To uzrokuje da smo takvi kakvi jesmo, a ne mi koji mislimo da smo takvi jer želimo biti takvi i ponositi se time.
Pa onda kad netko kaže “znaš, takav sam ti ja”. Ma da… Jesi, jesi, takav si, ali to ne znači da se ne možeš promijeniti, naučiti i ako stvarno imaš motiv onda ćeš biti drugačiji. Na karmi se može raditi, utisnuti obrasci koji su isprogramirani u naš software u mnogim prošlim životima se mogu mijenjati. Neki se mijenjaju lako, a nekima treba nekoliko života. Znači; ako si takav možeš se promijeniti. Nema opravdanja za nerad na svom poboljšanju.
Ponekad je to što sam takav kakav jesam i dobro, nešto čime treba biti ponosan i na čemu treba biti zahvalan, možda se našaliti i zabavljati s tim činjenicama. To je u redu. Ali koristiti mane kao opravdanje ne valja, to ne valja. Karma postoji i možeš reći “takav sam”, razumljivo. Ali čovjek ima slobodu izbora i može raditi na razvoju samog sebe u smjeru u kojem želi ići. I opet, iznova i iznova čovjek ima neku neobjašnjivu moć da djeluje iracionalno i kontra svih pravila i normi. Da bude drugačiji, da se usudi, da vjeruje u nemoguće i da si dopusti biti puno više, a ne samo ono kakav je stvoren karmom, događajima i okolnostima prošlosti.
Samo ljubav ❤️
