Sljedeća godina donosi daljnje udaljavanje Jupitera od Saturna. Pandemija je započela približavanjem Jupitera Saturnu, dostigla vrhunce u konjunkciji Jupitera i Saturna, a sada smo već u fazi kada se Saturn i Jupiter udaljavaju. To će još više biti prisutno u sljedećoj godini, pogotovo u drugoj polovici godine. I sad će neki reći; napokon, bravo, jedva čekam i slične izjave iščekivanja sretnog kraja. No, stvari i nisu baš tako jednostavne, život je vrlo zamršena mreža uzroka i posljedica. Konjunkcija Jupitera i Saturna samo je jedan od mnogih djelića u puno širem scenariju koji se odvija. Osim toga i taj spoj dva diva koji plutaju oko Sunca ima svoju pozitivnu i negativnu stranu. Ako se nadamo samo dobrom iznenaditi će nas ono loše, ako se fokusiramo na loše slijepi smo za dobro. Na koncu konca, dobro i loše ne postoje jer je sve to dio iste cjeline kao dvije strane medalje. Postoji jedna medalja i čemu vodi to da odvajamo dvije strane medalje? Na primjer prvi lockdown se dogodio u konjunkciji Jupitera i Saturna, ali i Marsa. Efekt je naravno ograničenje i sputanost, ali i mogućnost da odbacimo suvišno i fokusiramo se na stvarno potrebno. Koliko smo se fokusirali na ovo drugo; odbacivanje suvišnog, nekorisnog, štetnog, opterećujućeg? Utisak mi je da je fokus bio na ograničenje koje je sputalo sposobnost ekspanzije. Tako će biti i u budućnosti. Možemo se fokusirati na raspoloženje: “juhuhu, Jupiter se udaljava od Saturna, biti ćemo konačno slobodni i mračna tiranija laži iz sjene će pasti, a ljudi će se osviješteni i probuđeni ustati i biti jednom zauvijek sretni i blaženo slobodni da čine sve moguće budalaštine pod stijegom svete slobode”. To je ona jedna strana medalje. Ima i druga. Bojim se i pomisliti što bi ona mogla biti. Na primjer: da kao uvjet slobode mirno i prešutno budu uvedene mjere i postupci kao obavezni. Zbog slobode naravno. Uvijek sveta sloboda. Zatim bi se mogla uvesti nova, globalna pravila koja bi nam osiguravala i štitila slobodu. Opet sve pod onom istom parolom gore spomenutom. Dok se mi radujemo Jupiteru u Vodenjaku i Ribama i plešemo hippy ples “age of aquarius” sa leđa nam dolazi drugo lice liberalizma. Bogati će se bogatiti, a siromašni siromašiti. To je isto sloboda, molim lijepo. I naravno, bogati svoje bogatstvo crpe od siromašnih i tako se nesklad povećava, a naravno sve je po zakonu, baš sve po zakonu. Ali ako pričamo o slobodi onda i onaj najbogatiji ima pravo biti još bogatiji, tko mu tu slobodu može i smije oduzeti? Na kraju priče o slobodi ostaje zaključak da ti osjećaj slobode nitko ne može oduzeti. Vede kažu da je slobodan samo onaj koji kontrolira svoja osjetila. On je istinski gospodar ili vladar odnosno Swami. Ako kontroliraš sebe slobodan si. U protivnom si sluga svojih slabosti, rob loših navika, potlačen i podčinjen od iluzije pogrešnih očekivanja, zbunjen ograničenom percepcijom stvarnosti, obična neznalica zalutala u nemilosrdnom svijetu punom predatora. Budi swami, kontroliraj i obuzdaj sebe, to je jedina sloboda.
