Da li čovjek ima slobodu izbora ili je sve što se događa predodređeno?

Da li čovjek ima slobodu izbora ili je sve što se događa predodređeno?
Zamislimo na primjer da je svaka naša aktivnost u potpunosti prouzrokovana uzrokom iz prošlosti. Te uzročno-posljedične veze ne možemo negirati, jasno nam je da one postoje. Znači, sve što radimo i odlučujemo je samo naša zaslužena karma. Kad bi tako gledali cijeli svijet, sve što se je ikada dogodilo na ovom svijetu, tom bi logikom zaključili da je sudbina svakog sitnog detalja već određena u trenutku big banga ili i u onoj kozmičkoj juhi, možda primordijalnoj izmaglici iz koje je sve poteklo. Jer ovo što ja sada radim samo je posljedica uzroka iz prošlosti koji je također imao svoj uzrok, a taj je opet rezultat nekog prijašnjeg uzroka i sve tako unazad dok ne dođemo do zadnjeg uzroka svih uzroka. I Shakespeare je pisao svoja remek djela samo zato što je to bila njegova karma koja je odlučena i prije njegovog rođenja. I Mona Lisa je rezultat nekog prijašnjeg uzroka, a Teslini izumi nisu njegova zasluga nego jednostavno karma koju je on bez svog izbora živio.
Ovo što sam napisao ne zvuči baš pametno, jelda? Neka veza uzroka i posljedice postoji, to nam je jasno i ne trebamo A+B=C dokaze da to shvatimo. Ono što mene zanima je gdje je taj trenutak slobode izbora, čime je on motiviran, zašto je čovjek tako posebno biće da se može mijenjati, kako to da ima moć da umjesto crnog odabere bijelo? Čovjek nije robot koji djeluje po unaprijed određenom programu. Kada gledamo natalnu kartu i položaje planeta onda se trudimo shvatiti karmu, kako aktivnosti i događaji iz prošlosti utječu na ono što se događa danas i što će se tek dogoditi. Zato ne postoji točan odgovor na pitanje “Reci mi što će mi se dogoditi?”. Nekima bi možda bilo lakše da znaju “što će im se dogoditi”, možda da se ne osjećaju odgovornima ili da se riješe briga i da se mirno prepuste sudbini jer već znaju kakva je ona. Stvari će se ionako dogoditi, zašto bih se uopće trudio, borio i žrtvovao. No, to nije stav svjesnog čovjeka, onog koji želi promjenu i napredak u svom životu.
Sigmund Freud je učio da je svaka aktivnost uzrokovana nekim događajem iz prošlosti. Ako bi fanatično slijedili to učenje ispalo bi čovjek nije slobodan, da su sve njegove aktivnosti posljedica događaja iz prošlosti. S druge strane stav svakog suda je da je čovjek odgovoran za svaki postupak. Čovjek nije lopta koju udariš i ona leti točno predvidivom putanjom. Za čovjeka ne vrijede zakoni fizike koji kažu da svaka akcija ima istu, ali suprotnog smjera, reakciju. Ako bi bilo drugačije, ako smo u potpunosti programirani prošlim aktivnostima i događajima, gdje tu ima mjesta za hrabrost i junaštvo, ambiciju i strast, kreativnost i maštovitost? Čovjeka motiviraju ideali i ciljevi, on vjeruje da može ostvariti i biti ono što još nije. Čovjek vjeruje da ono što trenutno nije može biti ili postati u budućnosti Ono što ne postoji utječe na ono što postoji. Nazovimo to vjerom, ne religioznom kategorijom nego vjerovanjem da se možemo promijeniti i da svjesno odlučujemo o tome. Čovjek je motiviran budućnošću. To je razlika između čovjeka i mrtve materije. Loptu šutnemo i ona leti svojom putanjom, a čovjek razmišlja i odlučuje. Mijenja svoj smjer jer ima moć odlučivanja. Jose Ortega kaže da je čovjek biće čija se bit ne sastoji u onome što jeste nego u onome što bi mogao postati.
Đjotiš govori kako postoji nekoliko vrsta karme ili uvjetovanosti. Jedna vrsta je fiksna ili nepromjenjiva karma. To su okolnosti na koje ne možemo utjecati. To su naše uvjetovanosti, činjenice na koje nemamo utjecaj. Svatko od nas ima nešto u životu što je izvan moći kontrole. Drugi dio karme je ona na koju imamo utjecaj i koju možemo mijenjati. Donekle je Freud u pravu jer je jedan dio naših aktivnosti uzrokovan prošlim aktivnostima, da li iz ovog ili nekih prošlih života. A opet čovjek ima kreativni naboj, maštu, intuiciju, vjeruje u ideale, planira, svjesno odlučuje i mijenja svoju sudbinu. Đjotiš može prepoznati dijelove različitih karmi i stvarno se ponekad može dobiti odgovor na pitanje “što će mi se dogoditi”. Vrlo je važno razlučiti između onoga što se mora zbiti i onoga što možemo mijenjati. Pri traženju odgovora treba biti oprezan da sebi ne oduzimamo slobodu izbora, svrstavamo sebe na stranu automatskih robota koji djeluju po programu. Dajmo si krila, probudimo vjerovanje da možemo postati ono što bi stvarno mogli. Treba marljivo raditi na pozitivnoj promjeni, prije svega biti iskren prema sebi i uzeti u obzir da nismo savršeni i da uvijek, ali baš uvijek, imamo prostora za rast i promjenu.

Art by @zarinasart

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt