Odnos Surye i Shanija (Sunca i Saturna)

Povodom konjunkcije Saturna i Sunca prenosim priču o njima iz Skanda Purane. Ova konjunkcija traje od sredine siječnja (januara) do sredine veljače (februara), a spaljenost Saturna (jak utjecaj Sunca na Saturn) traje od 9.1. do 7.2.
Priča o Surji i Šaniju (Suncu i Saturnu) je prepričana, što znači da nije doslovno od riječi do riječi prevedena, ali se drži originala.

Sjajno Sunce je rođeno kao sin Kašjape i Dakšajani (kćer Dakše, odnosno Aditi). Samgja, kćer Tvaštrija, je postala njegova supruga.
Samgja je bila obdarena ljepotom i mladošću. Pošto je bila iskusna u vršenju strogosti posjedovala je tjelesni sjaj i zato je bila obožavana od strane Sunca (Surje). Surja je također posjedovao izuzetan tjelesni sjaj i toplinu koja je emanirala iz njegovog tijela. Samgja nije mogla podnijeti tople zrake Surje kojim on grije sva tri svijeta. Usprkos tome Surja i Samgja su imali troje djece: Vaivasvata Manu je bio najstariji, zatim Jama i kćer Jamuna.
Tada je Samgja odlučila da kreira svoju dvojnicu. Svojim magičnim moćima je od svoje sjene napravila Ćaju. Ćaja doslovno znači “sjena”. Kada je bila stvorena sklopljenim rukama se poklonila Samgji i rekla: “O boginjo, zapovijedi mi koja je moja zadaća, što trebam činiti?”
Samgja je tada objasnila Ćaji:
“O divna damo, imaš istu boju puti kao i ja, poslušaj me. Otići ću u prebivalište mog oca Tvaštrija, a ti u moje ime ostani ovdje, u ovom prebivalištu. Manu i blizanci Jama i Jamuna, ovo troje djece trebaš tretirati kao da su tvoja. Svoj identitet ne smiješ razotkriti svom (odnosno mom) suprugu.” Ćaja je odgovorila: “Dok god me netko ne povuče za kosu ili mi ne zaprijeti kletvom neću spominjati tvoje ponašanje. O damo, možeš mirno i sretno otići.”
Samgja je otišla svom ocu Tvaštri i požalila se kako ne može podnijeti sjaj i toplinu u blizini Surje. No, otac ju je ukorio i rekao da se mora smjesta vratiti u dom svojeg supruga. Samgja je tada jadikovala o sudbini žena: “Ne postoji sloboda za žene. Trebamo se bojati oca, muža, a i sinova, u mladosti, ali i u starosti. Zbog gluposti napustila sam dom supruga, učinila sam to nepromišljeno. Ako se sada vratim svom domu u tajnosti i neotkriveno zateći ću tamo Ćaju čije su želje sada ispunjene. Nakon što me je otac ukorio, ako ostanem u njegovom domu to će učiniti da Surja bude ljut na mene te će njegova toplina biti nepodnošljiva. To je kao da se golim rukama igram sa komadom užarenog ugljena. To mogu jasno vidjeti sada: izgubila sam dom supruga zbog moje budalatosti, a u domu ova ne mogu očekivati dobrobit (dom oca nije bolji od suprugovog). Mlada sam i sjajne ljepote, vrijedna da budem poželjna svim svjetovima. Moja ženstvenost i čisto podrijetlo nadmašuje sve. Moj suprug je sjajna osoba, sveznajuć je i oko je svijeta. Odganja tamu i svjedok je svih aktivnosti. Sposoban je da se kreće svuda. Što bi sada bilo najbolje da učinim?”


Razmišljajući tako Samgja je odlučila da uzme oblik kobile te da otiđe u šume na sjeveru te da vrši pokore i strogosti. Jela je suhu travu te željela da rezultatima i snagom svojih strogosti bude sposobna podnijeti sjaj i toplinu užarenog Surje. Misleći na svog supruga vršila je strogosti.
Surja, bog Sunca, smatrao je Ćaju pravom Samgjom. Rodilo se je još troje djece: Savarni manu, Šani i kćer Bhadra (ili Tapati). Zbog prirodne privrženosti svojoj djeci Ćaja je više pažnje posvećivala svojoj djeci i zanemarila je djecu Samgje. Najstariji sin Manu je to tolerirao, ali mlađi Jama nije se mogao suzdržati. Jama je promatrao kako Ćaja pristrano hrani svoju djecu, kako se brine za njih, njihovu ljepotu i zdravlje. Jednom je u naletu ljutnje želio nogom udariti Ćaju, podigao je svoju nogu u namjeri da je udari, ali na kraju to nije učinio. Tada ga je Ćaja ljutito proklela: “O grješni, imao si namjeru ubiti me. Noga koju si digao na mene postati će bolesna i otpasti.”
Jama se uznemirio i otrčao je svom ocu Surji. Požalio mu se i zamolio da ga spasi, da njegova noga ne otpadne sa njegovog tijela. Surja je odgovorio da kletva majke ne može biti poništena, ali može biti umanjena pa je smanjio prokletstvo i rekao da će crvi izgristi komad mesa sa njegove noge koji će pasti na tlo. Na taj će način kletva majke, doduše umanjena, biti ispunjena: komad njegove noge pasti će na pod. No, ovaj je događaj potakao Surju da razmišlja o tome kako majka nije jednaka prema svojoj djeci nego preferira samo troje mlađih. Znao je da postoji razlog za takvo ponašanje. Otišao je kod Ćaje i upitao: “Bijesna damo, ako su sva djeca ravnopravna zašto više pažnje posvećuješ Savarniju i ostalima koji su mlađi?” Ćaja nije odgovorila ništa iako je Surja inzistirao na odgovoru. Surja je koncentrirao svoje misli i svojim moćima shvatio istinu. Ćaja je tada priznala sve jer je shvatila da će biti prokleta od strane Surje. To je primirilo Surju i on je shvatio da Ćaja nema krivice. Bio je ljut, ali je nije prokleo. Otišao je tada Tvaštriju koji mu je rekao da je Smagja otišla u sjeverne predjele u obliku kobile. Tvaštri je pritom objasnio kako Samgja nije mogla podnijeti njegov sjaj i toplinu. Surja je dopustio Tvaštri da odsjeće dio njegovog sjaja te na taj način smanji njegovo užareno isijavanje. Tako je njegov sjaj bio ugodniji. Surja je tražeći Samgju otišao na sjever te pronašao kobilu koja vrši strogosti. Izgledala je poput vatre potopljene u moru. Hranila se samo suhom travom. Surja je shvatio da je Samgja bezgriješna te je preuzeo oblik konja. Tako su se približili jedan drugom i imali seksualni odnos. Iz tog odnosa rođeni su blizanci Ašvini Kumare. Oni imaju ljudsko tijelo i glave konja. Kada se je Surja vratio u svoj oblik Samgja ga je gledala sa zadovoljstvom, uživala je u njegovom sjaju koji raspršuje nevolje i uznemirenje u njenom umu. Što je teško dostići uz vršenje strogosti? Strogosti su najveće bogatstvo i dobrobit. Strogosti su uzrok božanstvenosti. Okrugli sjaj koji vidimo na nebu je sjaj strogosti.
Na taj je način Šani rođen. Nakon ovih događaja Šani je otišao u varanasi, obožavao sve Deve (polubogove), vršio je dugotrajne strogosti obožavajući Lingam Šive te je tako stekao planetu kojom će vladati.

U ovoj se priči nalaze opisi ne samo odnosa Surje i Šanija (Sunca i Saturna) već i njihovih osobina. Šani je rođen od strane sjene ili iluzije. On je plod iluzorne osobnosti, one koja ne odgovara istini, koja se predstavlja za istinu, ali nije istina. Doduše, kao sin Surje uživa isti status kao i Jama koji je bog pravednosti, poznat kao Dharmarađa ili kralj dharme.
Surja je u suočavanju s prevarom, oči u oči sa sjenom koju nije znao prepoznati, trebao obuzdati svoju ljutnju. To se zna dogoditi kad se suočimo s negativnostima. U drugim opisima ove priče navodi se kako je Šani bio razočaran ponašanjem svog oca koji je grubo postupao prema njegovoj majci Ćaji. Očekivao je Šani da će otac Surja ljubazno i zaštitnički nastupiti prema majci Ćaji. No u tom trenutku to nije bilo tako. Zato ova priča govori da spoj Saturna i Sunca rezultira razočarenjem u autoritet lidera, oca ili autoritet.
Saturn predstavlja sve što je suprotno Suncu; Sunce je izvor svjetlosti, a Saturn je rođen iz sjene. Na taj način ovaj dvojac predstavlja kontraste bijelog i crnog, dobrog i lošeg. No, znamo i vidimo da bijelo ponekad nije baš kristalno čisto kao što i sjena nije zastrašujuća i strašna. Oboje su dio nas i izmjenjuju se, vladaju nama, miješaju se. Ponekad slijediš svjetlo, a drugi put pokazuješ svoju sjenu. Nekad ti se čini da si na svjetlu i kuneš se u pravdu i dobrotu, a zapravo ispadne da si u dubokom hladu, odnosno debeloj sjeni. I obratno se događa, naravno. I još nebrojene varijante izmjena i miješanja crnog i bijelog. Onoliko je varijanti koliko je ljudi bilo, a spremljen je broj varijanti za sve koji će tek biti. Svatko ima svoju specifičnu i jedinstvenu kombinaciju. Zato smo osobe, jedinstvene. Nikad nismo i nećemo sresti dvije iste osobe, koliko god nas je bilo i koliko god će nas biti jedinstvene smo osobe.
Saturn je suprotan Suncu. Kada su zajedno u bilo kojem odnosu (konjunkcija, opozicija ili slično) suprotstavljaju se i međusobno izazivaju. Sunce je ono koje prži i spaljuje sve oko sebe, to je ego koji se nameće i ne uzima u obzir bilo što i bilo koga iz okoline. S druge strane Sunce je lider kome smo svi okrenuti i kojeg priželjkujemo. S jedne strane zasljepljuje i prži, s druge strane hrani i daje život. Kako je sve relativno tako i Sunce u svojoj čistoći i uzvišenosti ima nedostatke. Te nedostatke razotkriva Saturn; on je ono što se krije u sjeni, što nije obasjano svjetlošću. Saturn je strah, razočarenje i nedostatak takozvanog autoriteta. Kada se ova dvojica nađu zajedno autoritet je suočen sa svojom sjenom, strahovi su obasjani i vidljivi, svi nedostaci su predstavljeni javnosti.
Saturn isto tako govori u ime svih onih koji se smatraju sekundarnim, nižom klasom, zaštitnik je siromašnih, bolesnih i marginaliziranih. Takvi predstavljaju neuspjeh kralja ili vladara. Jer kako je moguće da postoje siromašni ako je kralj pravedan zaštitnik? Zar ne bi kralj trebao biti pravedan prema svima i zaštititi svakoga? Zato siromašni pokazuju da u društvu postoji neravnopravna raspodjela novca. Znam, znam, svakome po zasluzi reći ćete. U redu, slažem se, ali ako postoji pravda i kralj koji je odgovorno sprovodi onda nitko ne bi trebao biti nesretan i živjeti u neimaštini. Zato Saturn, zastupnik siromašnih, izaziva autoritet pravednog kralja. To je sjena kralja, nedostatak.
U konjunkciji Sunca i Saturna otkrivaju se sjene. Ono što imamo skriveno iza, duboko, u nekom bunaru podsvijesti i tajnovitosti duše. Saturn je majstor u razotkrivanju nedostataka ili sjena. Naš kralj ponos (ili ego) to ne voli jer se želi održati na prijestolju u cijelom svom sjaju i slavi. Zatim, narod ili obični ljudi, radnička klasa, marginalci svih vrsta ukazuju na nedostatke vladajućih kraljeva.

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Comments

  • Kontakt