Iz Bhavišya Purane
Šri Yudhišthira Maharaja reče: „O Madhusudhana, o ubojice demona Madhua, molim te budi milostiv i opiši mi ekadaši koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Šravane (srpanj – kolovoz).“
Gospodin Šri Krišna odgovori: „Da. O kralju, rado ću ti opisati te slave zato što i samim slušanjem o ovom svetom ekadašiju osoba stječe milost kao da je izvršila žrtvovanje konja.
U zoru Dvapara-yuge živio je kralj po imenu Mahijita, koji je vladao kraljevstvom Mahišmati-puri. Zato što nije imao sina, cijelo mu se njegovo kraljevstvo činilo neobično tužnim. Oženjen čovjek koji nema sina ne može postići nikakvu sreću u ovom ili sljedećem životu.
Sanskrtska riječ za sina je putra. Pu je ime za određeni pakao, a tra znači ‘osloboditi’. Tako riječ putra znači ‘onaj koji oslobađa od pakla po imenu Pu’. Zato bi svaki oženjen čovjek trebao imati barem jednog sina i pravilno ga odgajati; tada će otac biti oslobođen od paklenog stanja života. No ova instrukcija ne odnosi se na ozbiljne sluge Gospodina Višnua ili Krišne, jer Gospodin postaje njihov sin, otac i majka.
Nadalje, Canakya Pandita kaže:
satyaṁ mātā pitā jñānaṁ dharmo bhrātā dayā sakhā
śāntiḥ patnī kṣamā putraḥ ṣaḍete mama bāndhavāḥ
„Istina je moja majka, a moj otac je duhovno znanje, ispravno djelovanje mi je brat, suosjećanje je moj prijatelj, unutarnji mir je moja žena, a opraštanje je moj sin. Šest je članova moje obitelji.“
Između dvadeset i šest odlika Gospodinovog bhakte, opraštanje je najviša. Stoga se bhakta treba dodatno truditi kako bi razvio ovu odliku. Ovdje Canakya kaže „opraštanje je moj sin“ i zato Gospodinov bhakta, čak i da je na putu odricanja, može svetkovati Putrada ekadaši i moliti da dobije ovu vrstu „sina“.
Dugo vremena ovaj kralj je pokušavao dobiti nasljednika, ali bez uspjeha. Vidjevši da mu godine prolaze bez uspjeha, kralj Mahijita postajao je sve zabrinutiji. Jednog dana okupio je svoje savjetnike i rekao: „Nisam počinio nikakav grijeh u ovom životu i u mojoj riznici nema nepošteno stečenoga bogatstva. Nisam oduzimao ponude brahmanama i polubogovima. Kada sam vodio ratove i pokoravao kraljevstva, slijedio sam pravila i principe ratovanja i štitio podanike kao da su moja vlastita djeca. Kaznio bih svoje rođake ako su prekršili zakone, a ako je moj neprijatelj bio dobar i religiozan, prihvaćao sam ga. O dvaput rođene duše, iako sam religiozan i odan sam sljedbenik vedskih standarda, moj dom je ipak bez sina. Ljubazno vas molim, recite mi razlog!“
Čuvši ovo, kraljevi savjetnici brahmane međusobno su raspravljali o ovoj temi, a za dobrobit kralja posjetili su mnoge ašrame velikih mudraca. Na kraju su došli do mudraca koji je bio pročišćen i samozadovoljan i koji se strogo pridržavao zavjeta posta. Potpuno je kontrolirao svoja osjetila, pobijedio je ljutnju i bio je upućen u vršenje propisanih dužnosti. Zaista, ovaj veliki mudrac bio je stručnjak za sve zaključke Veda, a svoj je životni vijek produžio na onaj Gospodina Brahme.
Njegovo ime bilo je Lomaša Riši i znao je prošlost, sadašnjost i budućnost. Nakon svake kalpe, otpala bi jedna dlaka s njegova tijela (jedna kalpa ili dvanaest sati gospodina Brahme jednaka je 4 320 000 000 godina). Svi kraljevi savjetnici brahmane radosno su mu pristupali, jedan po jedan, kako bi mu odali ponizno poštovanje.
Očarani ovom velikom dušom savjetnici kralja Mahijite poklonili su mu se i s velikim poštovanjem mu se obratili: „Samo zbog velike sreće, o mudrače, dopušteno nam je da te vidimo.“
Vidjevši kako mu se klanjaju, Lomaša Riši odgovori: „Dopustite mi da saznam zašto ste došli. Zašto me slavite? Učinit ću sve da riješim vaše probleme, jer mudracima poput mene jedini je interes pomoći drugima. Ne sumnjajte u to.“
Lomaša Riši je imao sve odlike zbog kojih je bio Gospodinov bhakta.
Kao što je rečeno u Šrimad Bhagavatamu (5.18.12):
yasyāsti bhaktir bhagavaty akiñcanā
sarvair guṇais tatra samāsate surāḥ
harāv abhaktasya kuto mahad-guṇā
manorathenāsati dhāvato bahiḥ
„U onome koji je usavršio svoju devocijsku službu prema Krišni manifestiraju se sve dobre odlike Krišne i polubogova. Štoviše, onaj koji nema devociju prema Vrhovnoj Božanskoj Osobi nema dobre odlike jer je u mentalnim spekulacijama materijalne egzistencije, koja je vanjska odlika Gospodina.“
Kraljevi savjetnici rekoše: „Došli smo tebi, o veliki mudrače, da te pitamo za pomoć u rješavanju ozbiljnog problema. O mudrače, ti si kao Gospodin Brahma. Uistinu, nema boljeg mudraca u cijelom univerzumu. Naš kralj Mahijita nema sina iako nas je uzdržavao i štitio kao da smo njegovi sinovi. Vidjevši ga tako nesretnog jer je bez sina i mi smo postali veoma nezadovoljni. I zato smo, o veliki mudrače, zašli u šumu vršiti brojne strogosti. Tako smo srećom došli do tebe. Želje i aktivnosti svake osobe postaju uspješne samim tvojim daršanom (pogledom). Zato te ponizno molimo da nam kažeš kako da naš dobri kralj dobije sina.“
Čuvši ovu iskrenu molbu, Lomaša Riši na trenutak se zadubio u duboku meditaciju i sagledao kraljev prethodni život. Onda je rekao: „Vaš vladar je u prijašnjem životu bio trgovac i osjećajući da mu je bogatstvo nedovoljno, počinio je grešna djela. Putovao je u mnoga sela kako bi prodavao svoju robu. Jednom je u podne na dan nakon ekadašija, koji dolazi za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Jyešthe (Trivikrama – svibanj – lipanj), ožednio dok je putovao iz mjesta u mjesto. Došao je na prekrasno jezerce na rubu sela. Baš kada je krenuo popiti vode, došla je krava sa svojim tek oteljenim teletom. Oboje su također bili žedni jer je vrućina bila izuzetno jaka, ali kada su krava i tele počeli piti, trgovac ih je grubo odgurnuo u stranu i sebično utažio svoju žeđ. Vaš kralj je bez sina zbog ove uvrede protiv krave i njezina teleta, ali dobra djela koja je počinio u prošlom životu dala su mu vladavinu nad mirnim kraljevstvom.“
Čuvši sve ovo, kraljevi savjetnici su rekli: „O glasoviti mudrače, čuli smo da se u vedskim spisima spominje da osoba može poništiti svoja grešna djela stjecanjem milosti. Molimo te budi milostiv i uputi nas na koji način kraljevi grijesi mogu biti uništeni. Molimo te budi milostiv prema njemu kako bi se rodio princ u njegovoj obitelji.“
Lomaša Riši reče: „Postoji ekadaši zvan Putrada, koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Šravane. Na ovaj dan svi vi, uključujući i vašeg kralja, trebate postiti i cijelu noć ostati budni, strogo poštujući pravila i propise. Onda trebate dati kralju sve dobrobiti koje ste stekli ovim postom. Ako slijedite moje upute, on će sigurno biti blagoslovljen dobrim sinom.“
Kraljevi poslanici su bili zadovoljni riječima Lomaše Rišija i ponudili su mu svoje ponizno poštovanje. Zatim su se, očiju sjajnih od sreće, vratili kući.
Kada je stigao mjesec Šravana, kraljevi savjetnici sjetili su se savjeta Lomaše Rišija i prema njihovim naputcima svi su građani Mahišmati-purija, kao i sam kralj, počeli post na ekadaši. Sljedećeg dana, na dvadaši, podanici su kralju poslušno ponudili svoje stečene dobrobiti. Pod snagom svih ovih blagoslova kraljica je zatrudnjela i rodila najljepšeg sina.
„O Yudhišthira,“ Gospodin Krišna zaključi, „ekadaši koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Šravane s pravom je postao poznat kao Putrada (onaj koji daruje sina). Tko god želi sreću u ovom svijetu svakako treba postiti od žitarica i mahunarki na ovaj sveti dan. Zaista, tko samo čuje o slavama Putrada ekadašija u potpunosti se oslobađa grijeha, blagoslovljen je dobrim sinom i sigurno dostiže rajske planete nakon smrti.“
Ovim završava pripovijedanje o slavama Šravana-šukla ekadašija ili Putrada ekadašija iz Bhavišya Purane.
